Odbor za rodnu ravnopravnost Evropskog parlamenta je 23. januara 2019. usvojio Rezoluciju za prava žena na Zapadnom Balkanu. Autorka i inicijatorka ove Rezolucije je Biljana Borzan, predstavnica Hrvatske u Evropskom parlamentu. Njeno zalaganje za prava žena ovenčano je 2017. godine nagradom MEP za poslanicu godine u kategoriji ženskih prava i rodne ravnopravnosti.  Rezolucija Biljane Borzan rezultat je saradnje sa nizom nevladinih organizacija iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije. Ona predstavlja prvi dokument kojim Evropski parlament definiše svoje preporuke za konkretne korake ka dostizanju pune ravnopravnosti žena u zemljama Zapadnog Balkana. Ovaj veliki politički podvig bio je povod da vam predstavimo Biljanu Borzan, koja je nakon gradske uprave u Osijeku bila poslanica u Saboru Hrvatske, a onda i hrabro iskoračila na evropsku političku scenu. 

Koje su sve etape i demokratske procedure koje ste morali da prođete da bi ova rezolucija bila usvojena? Koji je Vama lično bio najteži korak?

Već godinama se zalažem da se prava žena na Balkanu vrate na dnevni red Europskog parlamenta. Zadnji put se o tome raspravljalo 2013. godine. Svjedočimo velikoj regresiji prava žena i u regiji, ali i u Hrvatskoj. U regiji zbog pregovora za članstvo u EU neke stvari postoje na papiru, ali u stvarnosti se ne provode. Potrebno je usmjeriti pažnju na to. Već četiri godine lobiram da se ide u izradu nove rezolucije. Znate, kad nešto teže ide, onda je zadovoljstvo tim veće kad uspijete. Prošle godine sam imenovana Izvjestiteljicom za prava žena na Zapadnom Balkanu i glavnom autoricom rezolucije. Tekst sam napisala s nizom predivnih žena iz cijele regije s kojima surađujem godinama.

Koja su akutna društveno-politčka pitanja koje Zapadni Balkan i dalje deli kao zajednička? Ženska prava su očigledno jedna od njih, zar ne? 

Države koje su dalje odmakle u pregovorima imaju bolja zakonska rješenja. Ipak, problem lošije pozicije žena na tržištu rada, slabe političke predstavljenosti i nasilja nad žena se pojavljuje svugdje. Bojim se da su prava žena nisko na listi prioriteta i često se politiziraju. Uz to, neka rješenja koja su donijeta zbog različitih pritisaka su samo kozmetička, a u praksi se ne provode.  

U svetu se mnogo govori o tome kako je rodna ravnopravnost ključna i za ekonomski preporod ali i za demokratizaciju društva. Koja je Vaša interpretacija ovog programa na “našem terenu”? 

Tako je, postoje mnoge analize koliki je društveni i ekonomski trošak lošije participacije na tržištu rada. Ako gledate statistike, skoro svugdje su žene te koje u većem postotku završavaju visoko obrazovanje. Ipak, manje ih je zaposlenih i značajno ih je manje na najvišim pozicijama. Žene su te koje najčešće preuzimaju brigu o djeci i starijima te rade u puno lošijim uvjetima. Mislim da je to problem kojim bi se svaka Vlada u regiji trebala temeljito baviti. 

Biljana Borzan prima MEP nagradu za evropsku poslanicu 2017. godine.

Šta vidite kao osnovne prepreke u regionu za poboljšanje položanja žena: mentalitet, (ne)funkcionisanje institucija, korupciju,…?

Naravno da je tzv. tradicionalno shvaćanje rodnih uloga veliki problem našeg društva. Imam dojam da nam se društvo i politika upliću u sve elemente života, od reproduktivnog zdravlja do toga što ćemo obući i koja je naša uloga u obitelji, osim  u one dijelove u kojima bi uistinu imale koristi od takvog uplitanja: bolja zaštita na tržištu rada, bolji sustav za borbu protiv nasilja nad ženama itd. 

Na koji način se i sama suočavate sa time što ste žena, i to u politici, na hrvatskoj političkoj sceni, pa i u Evropskom parlamentu?

Kao javna osoba, mogu reći da naše društvo muškarcima puno više gleda kroz prste. Doživjela sam različite degradirajuće komentare te čak i minoriziranje i ismijavanje mog rada i uspjeha. Nažalost, stvari su posložene tako da je dosta toga protiv nas. Od obiteljskih obaveza do društvenih uloga. Primjerice, kad mi se pružila prilika da idem u Europski parlament, ja sam odradila niz razgovora i s djecom i mužem, i majkom i svekrvom, cijeli sustav sam reorganizirala da bih mogla pristati na tu ponudu. S druge strane, imam dojam da muškarci manje o tome moraju razmišljati i puno lakše grabe prilike koje im se ponude. Puno je razloga zašto je to tako, a mene najviše uzrujava kad mi ljudi kažu „tko se brine o tvojoj djeci“. Nikad nisam čula da je muškarce to netko pitao.

Postoje li konsekvence globalnog pokreta Me too konkretno u evropskoj administraciji?

Da. Dugo se o tome nije pričalo, a onda je jedna djevojka objavila bilježnicu u koju je zapisivala sve slučajeve zlostavljanja i ponižavanja svojih kolegica za koje je čula kroz godine rada u Europskom parlamentu. To je bio veliki korak i odjednom se sve promijenilo. Koincidiralo je s Me too pokretom i od tada je parlament donio nove pravilnike i općenito se stvorila atmosfera da su neke stvari jednostavno neprihvatljive i da se o tome treba otvoreno govoriti. 

Verujem da su administracije i državne strukture zemalja u regionu posve izvesno mesto seksualnog uznemiravanja. Govoreći o Hrvatskoj i Srbiji, barem, sve je više žena na važnim državnim funkcijama i većina njih su odvažne i jake žene. Ima li prostora da to pitanje bude pokrenuto upravo u državnoj administraciji? Imate li vi, kao žene u politici, moć, složnost, kapacitet da pokrenete talas Me Too na Balkanu?

Naravno da ima. Mislim da su političarke te koje kroz svoj utjecaj i medijsku prisutnost  trebaju stvoriti primjerom takav diskurs i ohrabriti druge. Treba samo volje. Naravno, i muškarci se trebaju uključiti u borbu za ženska prava. Treba stvoriti atmosferu gdje je normalno pričati o uznemiravanju, gdje to ne znači gubitak posla ili lošije uvjete na radnom mjestu. 

Da li ste feministkinja? Zašto?

Da, zato što vjerujem da smo svi ravnopravni. 

Kada niste u javnom, političkom ringu u borbi za ženska i ostala ljudska prava, koja su polja kojima volite da “vladate” na privatnom planu? Kako se ova dva plana kod Vas prepliću?

Kažu da je iza svakog uspješnog muškarca žena, a ja bih rekla da je iza svake uspješne žene njena majka, ili u mom slučaju moj suprug Vladimir, moja majka i moja svekrva. Sretna sam što imam takvo okruženje koje nažalost puno žena nema. U našoj kući nema muških i ženskih poslova. Ja svoja uvjerenja živim svaki dan, i mislim da bi svaki političar trebao tako. Mislim da u krajnjoj liniji ljudi prepoznaju iskrenost i jeste li u miru s tim što zastupate.