U okviru Beogradske internacionalne nedelje arhitekture (BINA), Žensko arhitektonsko društvo ŽAD organizovalo je šetnju gradom “Žene u Arhitekturi”- kojom su nas provele kroz centar Beograda i pokazale ostvarenja domaćih arhitektkinja.

Šetnju je vodila arhitektkinja i glavna urednica web portala “Žene u arhitekturi”, Milena Zindović, a mesto polaska bio je Učiteljski fakultet u Ulici kraljice Natalije. To nam je ujedno bila i prva stanica- kako objašnjava Milena, ta zgrada delo je arhitektkinje Jovanke Bončić Katerinić.

Jovanka je Arhitektonski fakultet upisala 1905. godine, a u trećoj godini dobila je stipendiju za nastavak studiranja u Darmštatu. Tamo je i diplomirala, kao prva žena inženjer u Nemačkoj. Radila je u Rusiji, a po povratku u Srbiju zaposlila se u Ministartstvu građevine, gde se brzo izdvojila, pa je pored standardnih, “malih zadataka” koje su u to vreme žene najčešće dobijale- projektovanje osnovnih i srednjih škola- dobila je priliku i da radi na nekoliko većih projekata po Beogradu. Učiteljski, ali i Veterinarski fakultet u Beogradu su njeno delo, a učestvovala je i u rekonstrukciji doma “Ankera” i Pravnog fakulteta.

Sledeća stanica, svega nekoliko metara dalje, bila je zgrada Elektrotehničke škole “Nikola Tesla”. Ona je delo arhitektkinje Milice Krstić.

Milica Krstić je diplomirala na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, a zatim se, kao i mnoge njene kolege, zaposlila u Ministarstvu građevina. Tu i ostaje da radi, sve do penzije, i dostiže i najveću titulu u ministarstvu – postaje inspektorka 1941. godine.

Projektovala je mnoge školske objekte po Srbiji, a zgrada današnje elektrotehničke škole i Prve beogradske gimnazije obeležile su vrhunac njene karijere.

Milica Krstić se bavila i društvenim radom – bila je aktivna u mnogim arhitektonskim udruženjima, gde se zalagala za svoje koleginice u profesiji i skretala pažnju na njihov rad, a bila je i članica ženskih udruženja poput Kola srpskih sestara i Jugoslovenske lige žena za mir i slobodu.

Milena nam skreće pažnju na zgradu u daljini – napušten objekat “Beobanke”. Betonski skelet na Zelenom vencu nekada je bila zgrada preduzeća “Enegoprojekt”, za čiju izgradnju je bila zaslužna Milica Šterić.

Kao diplomirana arhitektkinja, Milica Šterić je u godinama posle drugog svetskog rata projektovala mnogobrojne termoelektrane, stambene zgrade, i objekte javne namene, a njen najpoznatiji projekat- višespratnica na Zelenom vencu- završen je 1960. godine. Na istom ćošku, u Ulici carice Milice 2, nalazi se još jedna njena poslovna zgrada. Tu je fasada očuvana (i pod zaštitom države), i na njoj se mogu videti i prozori koji su takođe patent Milice Šterić.

Milica je u okviru Energoprojekta osnovala odeljenje za arhitekturu i građevinarstvo, čiji je bila direktor. Sa kolegama je putovala i radila u zemljama Evrope, Afrike, Amerike i Bliskog istoka.

Dalje, u Ulici kralja Petra, susrećemo se sa građevinom prve srpske arhitektkinje, Jelisavete Načić – osnovnom školom “Kralj Petar Prvi”. U vreme kada je sagrađena, to je bila najmodernija školska zgrada u čitavoj Srbiji, a danas se smatra spomenikom kulture.

Jelisaveti Načić je pripao ovaj projekat nakon što je diplomirala na Tehničkom fakultetu, zajedno sa prvom generacijom novonastalog odseka za arhitekturu. Iako je ubrzo potom položila državni ispit, nije uspela da se zaposli u Ministarstvu građevina. Rečeno joj je da “svojstvo dejstvitelnog činovnika ne mogu imati ženska lica” zbog zakona koji kaže da državnu službu mogu dobiti samo osobe koje su služile vojsku.

Jelisaveta uspeva da premosti ovu prepreku, dobija posao crtača, i dalje vrlo brzo napreduje u karijeri. I sledeće dve stanice su njeni radovi – male stepenice na Kalemegdanu, i privatna kuća na Dorćolu.

Zastajemo i ispred još jedne kuće, u Dobračinoj ulici, koju je projektovala Danica Kojić.

Ona je zajedno sa svojim mužem Branislavom Kojićem, koji je takođe bio arhitekta, osnovala projektantski biro, i oni su zajedno radili na mnogobrojnim projektima. Danica Kojić je bila zadužena i za spoljašnjost i za unutrašnjost ove kuće, ali njena posebna ljubav su bili enterijeri.

Dalje, u Ulici cara Dušana, stajemo ispred Prve beogradske gimnazije, još jednog značajnog rada Milice Krstić.

Stižemo i do poslednje stanice- stambeni kompleks na donjem Dorćolu koji je proglašen kulturnim dobrom. Ove zgrade projektovala je Jelisaveta Načić, i bile su prvi objekti kolektivnog stanovanja za radnike na Balkanu. Ljudi koji danas žive u tim zgradama svesni su njihove istorije, i na njihovu inicijativnu je jedna od ulica u blizini dobila ime po poznatnoj arhitektinji.

Program  “Žensko stvaralaštvo u arhitekturi i dizajnu: evropski i lokalni kontekst”, u organizaciji Ženskog arhitektonskog društva, biće otvoren za posetioce Muzeja primenjenih umetnosti u Beogradu do 16. juna.