Veliko internacionalno umetničko događanje, Bijenale u Temišvaru, u fokusu je interesovanja umetnika, kritike i širokog spektra publike. Likovna kritičarka Ana Simona Zelenović predstavlja svoju favoritkinju – umetnicu Arantksu Ečeveria (Arantxa Etcheverria).

Art Encounters 2017 je po formi, kako to njegovi kustosi obrazlažu, između eksperimetalnog umetničkog festivala i savremenog umetničkog bijenala. U fokusu su kulturne i umetičke veze Rumunije sa svojim geografskim susedima. Glavna izložba Life a User’s Manual, koju kustosiraju Ami Barak i Diana Marincu, sabira fragmente svakodnevnog života, kako su doživljeni u trenutnoj umetničkoj praksi i istorijsko-umetničkim projektima od 1960ih na ovamo. Umetnice-ci izlažu dela koja govore o osećanju svakodnevne nestabilnosti u današnjem vremenu – oni prikazuju likove, situacije i kontekste, priče koje se sa svakodnevnih protežu na životne. Kao što je fluksus umetnik Robert Filliou rekao umetnost je ono što život čini zanimljivijim od umetnosti. Uz glavnu izložbu, tu su i ostale, ne manje interesantne, koje se više fokusiraju na savremenu rumusku umetničku produkciju pokušavajući da promovišu i daju kritičku podršku nezavisnim umetnicama-ima i organizacijama.

Bijenale okuplja veliku grupu umetnica-ka, internacionalnih i nacionalnih, što omogućava smisleni dijalog različitih diskursa stvaralaštva i kritike. Otvoreno je 30. septembra i traje do 5 novembra. Na velikom broju različitih lokacija širom grada postavljene su izložbe, održavaju se tribine, razgovori, performansi pa i poneka žurka. Ovaj utisak “dešavanja” Bijenala u celom gradu iznenađujući je za grad poput Temišvara, i pruža nadu da je decentralizacija velikih internacionalnih umetničkih događaja ipak moguća. Iako je tek drugo po redu, Biijenale koje se odvija u Temišvaru, održano je dovoljno profesionalno i iskusno da zasluži sve pohvale kritike. Otvara mnoge teme za diskusiju o savremenoj umetnosti – poput toga koji se umetnički fenomeni javljaju u Rumuniji danas, koje su to teme koje obeležavaju savremenu umetnost, kakav je odnos umetnosti centra i margine Evrope, kakvi su pogledi savremenih umetnica-ka na prošlost, na sadašnjost, svakodnevicu i realne socijo-ekonomske probleme rumunskog ili društva uopšte.

Arantxa Etcheverria

Izložba Urban Insights koja je postavljena u Muzeju gradskog saobraćaja Corneliu Miklosi na lokaciji Take Ionescu Boulevard 56, predstavlja prikaz dela koja se na određeni način bave pitanjima urbanosti, bilo da se pojam odnosi na kolonijalizaciju umova u svetu globalizma, ili na sve aspekte urbanog života – dizajn, arhitekturu, modu, način života i sl. Ovde izložena, savremena umetnost, bavi se multidimenzionalnošću i slojevitošću temporalnosti u urbanim sredinama.

Jedna od umetnica koja izlaže na pomenutoj izložbi je i Arantxa Etcheverria, rođena u Francuskoj 1975, a u Rumuniji živi od 2006. Studirala je umetnosti u Nici, i scenografiju i kostim u Strazburu. Izagala je u galerijama u Evopi – u Milanu, Beču, Rimu, Marseju, Bazelu i Bukureštu. Od 2013. osnovala je u Bukureštu umetnički studio koji se fokusira na modernističku arhitekturu. Bilo da se radi o slikarstvu, instalacijama, foto ili video montažama, njen rad je gotovo uvek rezultat analize prostorne geometrije. To je i razlog zašto se nekoliko njenih radova našlo upravo na izložbi koja govori o urbanosti.

Iako su izložene slike po formatu i dalje slike, ili se bar tako čine, one su napravljene od materijala potpuno atipičnog za medijum slikarstva. Naime, radovi Grey Geometric Pattern i Pink Geometric Pattern, nastali 2016, sačinjeni su od drveta. Drvena površina upotrebljena za slike potpuno je glatka u svojoj strukturi i ni u čemu ne ukazuje na sirovost upotrebljenog materijala. Naprotiv, umetnica koristi drvo i kao podlogu i kao izražajno, likovno sredstvo za prikaz vizuelnog koda. Na slici se nalaze geometrijske strukture, visoko estetizovane, stilizovane i ujednačene u ritmu i izrazu. Vizuelnu dinamku u monohromnu roze površinu unose tri crne linije – jedna vertikalna i dve horizontalne. Umetnica se duhovito poigrava sa ontološkim statusom slike – da li su savršeno uglađene slikane drvene površine visoko stilizovane geometrijske forme i monohromne strukture slika ili umetnički objekat? Kao što kaže likovna kritičarka Silviu Padurariu o njenom radu: Na ovoj neodređenoj, transparentnoj i neodredivoj ali neophodnoj teritoriji između subjektivne i objektivne realnosti, Arantxa Etcheverria predlaže lažnu geometriju, na lažnoj slici sa lažnim dodacima. Mnoga njena dela zadržavaju pomenuti okvir slike, ali izostaju tehnike poput ulja i površine poput platna. Crtež i boja su zamenjeni šablonom apstraktnog ritma, a materijali koje koristi su bliži konceptualnoj umetnosti ili skulpturi nego slikarstvu.

Umetnica takođe pokazuje širok spektar znanja o istoriji umetnosti, koristeći u svom radu citate i istorijske reference na umetnost različitih perioda. U svojim delima ona koristi elemente post-komunističke turbo arhitekture, op-art-a i minimalizma, ponekad ih čak međusobno kombinujući na dovitljiv način. Njeni radovi su elegantne kompozicije koje se kreću od objektivnih geometrijskih analiza do liričnih i subjektivnih ekspresija unutrar strogo uređenih struktura. Iako su strogost, preciznost, ujednačenost, formalni minimalizam i monohromija često odlike njenih radova, istovremeno odabir boja, elegancija kompozicije i suptilnost u izrazu govore o liričnoj i nežnoj strani ovih radova. Netipično je za konstruktivne pristupe i minimalizam da pokazuju odlike liričnog, subjektivnog i ekspresivnog u likovnom izrazu. Arantxa Etcheverria kombinuje ove, uslovno rečeno, polarnosti u vizuelnom izražavanju u jednu skladnu celinu, mireći naizgled suprotne ciljeve likovnog izraza.

Druga dela prikazana na izložbi su trodimenzionalne strukture, takođe vrlo geometrizovane ali ovoga puta bez pretenzije da zadrže formalni status slike. Izrađene kao konstrukcije u prostoru, podsećaju na eksperimente rane konceptualne umetnosti ali u isto vreme se vidi da su to savremene konstrukcije koje se koriste tradicijama konstruktivizma, konceptualne umetnosti i minimala. Na njima se takođe pored vizuelnog eksperimenta, u smislu analize formalnih karakteristika, očituje i stalna potreba umetnice za analizom prostora. U ovim delima prostor postaje gradivni element dela, kako vizuelni tako i sadržinski.

Dela ove umetnice ilustrativna su višestruko za jedan umetnički događaj poput Bijenala savremene umetnosti u Temišvaru. Ona ukazuju na savremene tokove u umetnosti, na likovne i sadržajne probleme koji okupiraju umetnice-ke, na to u kojoj meri i na koji način pristupaju tradiciji, kako je koriste i sl. Dela Etcheverrie koja se mogu videti na ovoj izložbi govore o tome da je akademsko obrazovanje umetnika i dalje prisutno u njihovom stvaralaštvu, čak i nakon odluke da potpuno razbiju granice između tradicionalnih medija umetničkog izraza. Takođe, njena dela svedoče o potrebi savremenih umetnica-ka da spoje jezik praktične, funkcionalne i primenjene umetnosti sa vizuelnim jezikom estetizovanog formalizma. Tako se dobija estetizovani, minimalistički, neokonstruktivistički izraz koji odgovara perfekcionizmu savremenih umetnica-ka izazvanim razvojem digitalnih medija i tehnologije .