ŽENE ST(IJ)ENE

Kako nam poručuju iz organizacije festivala ŠUŠUR! Festival od riči, na Zemlji nikada nije bilo ovoliko više muškaraca od žena, ali u Korčuli ovog leta, barem za vreme Festivala od riči, jezičak vage će dobrano skliznuti u korist tzv. nežnijeg pola. O Ženama Stijenama raspravljaće se na književnim tribinama; svoje žene heroine će deca oslikavati na likovnoj radionici, a zabavljaće se podjednako muškarci i žene, bez obzira na rodnu pripadnost na završnom slavlju uz muziku koja nadilazi pol, uzrast i jezik. Budući da je književnost ženskog roda, ŠUŠUR! Festival od riči će ove godine u goste pozvati regionalne autorke i autore koje svojim delima tematizuju i propituju ženski identitet i rodnu kompartmentaliziranost: spisateljie iz Hrvatske Vedrana Rudan i Olja Savičević Ivančević pričaće o svojim heroinama, autorke Lamija Begagić i Tanja Šljivar raspravljaće o prisutnosti žena u književnosti i na kulturnoj sceni, a da ne ostane sve među ženama, Boris Miljković i Sven Popović će reći šta misle o muško-ženskim likovima i ulogama u postmoderističkom društvu. Za dobru atmosferu i duhovita, a pametna pitanja pobrinuće se rodno izbalansirani moderatorski duo Mime Simić i Dinka Kreha.

Šušur je, kako prenose gosti i učesnici iz prethodnih godina, festival od riči, ostrvska proslava leta, udisanje vazduha. Šta ovaj događaj predstavlja za vas, u nekoliko reči?

Jana: Kako smo nas pet začetnica i doživotnih organizatorica ŠUŠUR!-a životno razbacane Europom (od Beča, preko Zagreba do Beograda), nama ovaj festival prvenstveno predstavlja mogućnost da se sretnemo i družimo, pa makar u sjaju radnog znoja i u doslovnom šušuru koji jedna takva manifestacija na vrhuncu turističke sezone podrazumijeva. Osim toga, festival smo podredile svojim interesima i “guštu” tako da svake godine kroz gostujuće autore ustvari pomalo sebično održavamo vlastite interese na polju regionalne književnosti. Na onoj široj razini, ŠUŠUR! nam predstavlja i održavanje redovne komunikacije sa lokalnom publikom ali i lokalnom književnom produkcijom – primjera radi, i ove ćemo godine u program uključiti najmlađe lokalne autorice i autore ne bi li dale šansu i novim naraštajima da okuse svijetla književne pozornice i osnaže se u vlastitoj budućoj produkciji teksta. Na onoj simboličnoj razini, ŠUŠUR! nam dakako predstavlja slatki uspjeh jedne davne i dramatično apstraktne zajedničke ideje koju smo na ogromnoj količini vlastitog rada i entuzijazma te neizostavne podrške prijatelja i familija uspjele ostvariti.

Šušur čini pet žena, iz Beograda, Zagreba i Splita. Kako ste se našle u sred mora, na Korčuli? Je li lakše pomerati svoje granice daleko od mesta stanovanja?

Nataša: Korčula je poput nekakve centripetalne sile, vuče nas ka sebi i, čini mi se, da ako jednom kročite na nju, nikada neće uspeti da prekinete te nevidljive niti. Jedna od nas je korčulanka poreklom, Marini Giunio je ovaj otok ugrađen u genotipu, a nas četiri, sa svih strana spuštale smo se ka baš ovoj magičnoj tački u Dalmaciji. Nevena i ja smo odrasle na Pelješačkom kanalu. Za drugo more do sukoba u bivšoj Jugoslaviji nismo ni znale. Pošto je skinut vizni režim u Hrvatskoj, polako smo porodični letnjikovac u Korčuli pretvorile u drugi dom, gde smo okupljali sve naše prijatelje, uz veliku pomoć i podršku roditelja, Miše i Svetlane. Nevena i ja Marinu smo upoznale na jednom venčanju u Milni na Braču i to je bila ljubav na prvi pogled, za ceo život. Jana i Danka su nas redovno posećivale, i neprestano se vraćale na otok. Znate, svaka od nas lije suze napuštajući otok, na kraju leta. Korčula je tako pacifistička, pitoma, skoro utopija, a opet prepuna bezbroj autentičnih karaktera, umetnika, sportista, fantastičnih pevača i zavodljivo kvalitetnog vina, omogućila nam je vetar dovoljno jak koji nas je pokrenuo i osnažio da pokrenemo nešto naše.

Nevena: To je tačno, kulise našeg festivala su spektakularne. To nam je dobra startna pozicija. Svakako igramo na kartu vremena, geografije, klime… ŠUŠUR! se dešava u sred leta, tokom avgusta, kada mnogi svakako planiraju svoje odmore da provedu na Jadranu. ŠUŠUR! svojim tematima i gostima, spontano ucrtava Korčulu u njihovu letnju kartografiju.Tema ovogodišnjeg Festivala je aktuelna na postjugoslovenskom kulturnom prostoru već duže vreme, svakako je krajnje vreme razgovarti I o pitanju rodne ravnopravnosti u autorstvu. Naši gosti dolaze iz različitih krajeva I daju svoj lični doprinos kvalitetu festivalskog sadržaja. Čini se da ove navedene vrednosti ističu ŠUŠUR! Festival od riči kao posebnost u ponudi na Jadranu, i šire.

Marina: Prvi ŠUŠUR! je bio zamišljen i izveden megalomanski – 5 dana radioničarskog programa za sve uzraste, izložba Laserski summit jeftine grafike, glazbeni nastupi, književne tribine. O opsegu tog pilot-projekta dovoljno je reći da se ispeklo 20 kila srdele. Odrađeno je bez sredstava i uz maksimalni volonterski angažman SVIH – rodbine, prijatelja i Korčulana. I onda, nakon tog mega-šušura, razbježale smo se kao rakova djeca. Ne samo na kopno, jer je ljetu bio kraj, nego po Europama, daleko. Daleko od Korčule i jedna od druge. Taj izazov je ostao do dana današnjeg – kako organizirati festival s udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara. Naučile smo sve o cloudu i ostalim tehnološkim čudesima, ali smo s vremeno zadobile i povjerenje naših suradnika na terenu, koji sada od nas očekuju ŠUŠUR! U proteklih 6 godina, bilo je izazova, organizacijskih, produkcijskih, osobnih i financijskih i te smo sušne periode preživile sažimanjem opsega programa da Festival ne bi izgubio na kvaliteti. Gosti odlaze zadovoljni i to nam je najbolja preporuka, a neki se već godinama vraćaju- na kauč, kao gosti, ili u publiku, kao navijači. Od te, kako nam se sada čini, davne 2012. godine smo se odselile, doselile, udale, postale majke, zaposlile, odposlile, (zamalo) doktorirale. U pauzama između ŠUŠUR!a događa se život i Festival raste skupa s nama.

Jedne godine, kada je s financijske strane bio posebno veliki izazov postaviti kvalitetan program, i kada smo razmišljale o pauzi, jedna gospođa, inače prilično indiferentna, ako ne i pritajeno zajedljiva u vezi sa našeg programa je rekla “pa ne mislite valjda odustat?!”. Meni osobno je to bio ključni trenutak i vjetar u leđa kada sam shvatila da jedini način za opstati na otoku je djelomično postati otočaninom. “Krepat, ma ne molat!*” je od tada naša krilatica.

Jana: Iskreno, nama je svaki ŠUŠUR! bespogovorno festival žena i ta bi sintagma realno mogla funkcionirati i kao nadnaslov svakog dosadašnjeg izdanja festivala – nas je pet djevojaka u organizaciji, plus još nekoliko vjernih pomagačica), tako da je sve od osmišljavanja programa do izrade popratnog reklamnog materijala u ingerenciji ali i izvedbi ovog ženskog “čopora”. A to neminovno daje pečat čitavoj manifestaciji. Žene su i do sada tematski uplivavale u naš program, bilo kao autorice ili kao teme, s jedinom razlikom da smo ove godine to eto odlučile i službeno aminovati naslovom.

Premda festival od riči, na Šušuru se dešavaju i razne druge aktivnosti, a jedna od radionica nosi naziv “Žene st(ij)ene”. O čemu se radi i ko je pozvan da učestvuje?

Danka: Kao i svake godine, tako i ove imamo program za najmlađe. Organizovaćemo kreativno-edukativnu radionicu za decu pod nazivom ” žene stijene”. Dobrodošla su deca svih uzrasta. Na radionici ćemo otkrivati razne nijanse ženskih snaga i hrabrosti, ženskih vrlina i lepote te ravnopravnosti polova, prilagođene dečjem uzrastu. Tim bojama oslikaćemo zastavice koje će se vioriti Korčulom za vreme trajanja Festivala. Radionicom će prožimati primeri ženskih postignuća kroz knjige koje su čitali, a potom se priča prebacuje na stvarni život, žene njihove svakodnevnice, bake, mame, sestre, učiteljice, drugarice… Radionicu organizujemo u saradnji sa Portalom Djeca.hr a pod vođstvom stručne saradnice Nikoline Mamić iz Centra za kreativni razvoj “U oblacima”. Pozvani su mali korčulani, turisti i sva seca željna ovakve vrste razmene.

Navedite nekoliko razloga zbog kojih bi ovaj festival trebalo da se nađe na svakoj ženskoj mapi leta.

Jana: Korčula je od davnina bio otok jake ženske energije i jedan je od rijetkih jadranskih otoka ženskog roda. Usto, po posljednjim demografskim statistikama, Korčulanki ima više nego Korčulana, čime otok prkosi globalnim trendovima. Tako da je odgovor negdje samorazumljiv – Korčula je sigurna luka svim ženama i onima koje se tako osjećaju i kojoj će se neminovno uvijek htjeti ponovno vratiti.