The Chilling Adventures of Sabrina ili Sabrinine jezive avanture, jeste serija najavljivana kao rimejk Sabrine, veštice tinejdžerke, u produkciji Netfliksa. Originalna TV serija bila je, kako samo ime kaže, tinejdžerska i prilično sladunjava, tako da je bilo lako prevideti ovo „jezive“ u nazivu novog šoua i očekivati nešto slično, samo savremenije. Pa, ko god je krenuo tim putem, dosta se prevario.

Priča počinje isto: Sabrina (Kiernan Shipka) na svoj 16. rođendan treba da prođe obred „mračnog krštenja“, upiše svoje ime u Knjigu Zveri i postane prava veštica. Budući da dolazi iz mešanog braka (otac veštac, majka smrtnica), i da su joj roditelji poginuli u avionskoj nesreći, Sabrina odrasta kao poluveštica sa svoje dve tetke sa očeve strane, Hildom i Zeldom, kao i rođakom Ambrouzom.

Prva što upada u oči u ovoj seriji jeste brojčana dominacija ženskih likova, kao i njihova raznovrsnost u svakom smislu: iako su Sabrina i njene tetke „obične“ plavokose, bele, strejt žene, Sabrinine najbolje drugarice su afroamerikanka Roz i prilično očigledno transrodna Suzi. Od ostalih ženskih likova, tu su i profesorka Vordvel, femme fatale u ranim pedesetim, kao i tri „sestre“, Sabrinine koleginice/suparnice iz škole za veštice, koje su takođe različitih rasa. Rođak Ambrouz je gej afroamerikanac, a Harvi, Sabrinin dečko, iako iz porodice lovca na veštice, nežan tinejdžer. Ukratko, svi oni čiji su se glasovi na malim i velikim ekranima do sada veoma retko čuli, ovde izbijaju u prvi plan. Više ne kao manjina.

Šta se onda zbilo sa nosiocima patrijarhata i doskorašnjim omniprisutnim  i gotovo omnipotentnim likovima starijih muškaraca? I dalje zauzimaju glavne pozicije autoriteta, ali vidno negativno obojene: sam Bog Tame je muškog roda i prilično zao, njegov Vrhovni sveštenik i upravnik Akademije Mračnih Umetnosti je takođe vrlo moralno problematičan, a za njim ne zaostaje mnogo ni direktor srednje škole „za smrtnike“ koju Sabrina pohađa. 

Nuklearna porodica je takođe nešto čega u ovoj seriji nema, odnosno ne pojavljuje se nijedna živa majka. Čak i kada zamalo dođe do toga, jedina porodilja umire. To se donekle nadomešćuje majčinskim figurama (Sabrinine tetke, Rozina baka, duh Suzine prababe), pa čak i Suzin otac pokazuje prilično razumevanje, za razliku od Harvijevog, koje je tipični siledžija i verovatno najnesimpatičnija muška figura (da, u seriji u kojoj se pojavljuje sam Đavo). Ovo odsustvo majki posebno je naglašeno u poslednjim epizodama serije i u božićnom specijalu, u kojem se pojavljuje duh Sabrinine majke. Dočarava nam se jedna ogromna praznina koja će biti prisutna kada god majka nije, čak i više duhovno nego fizički.

Vremenski period u koji je serija smeštena nikada nije preciziran, mada vizuelno najviše podseća na pedesete, a radnja je smeštena u Grindejl, gradić sa (ne)slavnom tradicijom lova na veštice. Sabrina je tipična tindejdžerka – za ovaj paralelni univerzum. Izuzetno je svojeglava, ali i neverovatno samopouzdana i uvek dela iz plemenitih pobuda, ma u kakav je problem one uvalile. Suprotstavlja se odreda svim predstavnicima patrijarhata: prvo direktoru kada pokuša da opravda izbacivanje određenih „problematičnih“ knjiga iz školske biblioteke, osnivajući ni manje ni više nego WICCA (Woman’s Intersectional Cultural and Creative Association), aluzija na istoimeni oblik moderne magijske prakse, zatim Vrhovnom svešteniku kada odbije da prođe kroz ritual mračnog krštenja, a onda i samom Bogu Tame, izboru, ograničenjima i tradicijama koja joj on nameće i odlučuje da se protiv njih bori svim silama. 

Čitav Grindejl i univerzum Sabrine Spelman svakako su samo ogledalo našeg društva. Naivnom gledaocu koji je u seriju ušao očekujući apologiju veštica sledi veliko iznenađenje. I sama zbunjena tolikim nedostatkom jasne moralne ose, prvenstveno zvanične veštičje religije, Satanizma, a zatim i samih likova, ostalo mi je samo da prihvatim da zapravo gledam ozbiljnu satiru pre svega hrišćanskog društva. Pravdanje seksualnih afera verskim ritualima, ispravljanje ljudskih greški objašnjenjem o božjoj odnosno đavoljoj promisli samo su neki od primera. Zanimljive su i reference na Kaina i Avelja koje se provlače kroz priču Hilde i Zelde, epizoda sa prinošenjem ljudske žrtve kao aluzija na Avrama i Isaka, pa čak i deljenje bebe kao kod Solomona.

Tradicionalno, u narativu ekranskih medija (i ne samo tu), mlada samostalna žena ne može dugo opstati kao takva. Biva ili ubijena (odnosno neki deo nje) ili „svezana“ brakom / vezom. Da li će se to dogoditi i Sabrini, koja svim silama pokušava da zadrži oba svoja života, veštičji i smrtni, pogledajte u ovoj izuzetno bitnoj i osvežavajućoj seriji.