Devojka koja je komponovala muziku za film Džeki: “Sve je pomalo fantazija!”

 

Osoba izuzetnog intelekta i talenta je genije, kažu rečnici. Da je Mika Levi genijalna bilo mi je jasno još i pre nego što sam odgledala film. Dok sam sumanuto tragala za kadrovima Natali Portman i dostupnim insertima na jutjubu, naletela sam na intervju sa kompozitorkom muzike za film Džeki. Preslušala sam muziku, a onda sam u Oskarovskoj noći zanemarila mjuzikl – favorit i navijala za Miku. Pobedio je, znamo, favorit, a Mika je postala moja nova zvezda.

Mika Levi, poznatija kao Mikaču (Micachu) odrasla je u predgrađu Londona. Paralelno sa studijama klasične muzike formira eksperimentalni pop bend sa dvoje prijatelja: Mikaču i oblici (Micachu and the Shapes). Pravila je svirke sa svojim bendom koristeći najraznovrsnije instrumente, nastupala je i sa renomiranim klasičnim orkestrima. Čak je konstruisala i vlastite instrumente za pojedine nastupe. Privukla je pažnju reditelja Džonatana Glejzera koji ju je angažovao da komponuje muziku za film “Ispod kože” (Under the Skin). Imala je samo 26 godina kada je nominovana za BAFTA nagradu za najbolju filmsku muziku. Osvojila je Evropsku filmsku nagradu za najboljeg kompozitora. Potom ju je Reditelj Pablo Laren pozvao da napiše muziku za film o Džeki Kenedi, za koju je bila nominovana za Oskara.

Muziku za Džeki pisala je gledajući kroz prozor, razmišljajući o epohi, o Džeki, o celom tom američkom mitu, koji zapravo i nije njen ( s obzirom na to da je rasla u Engleskoj). Mikaču je svom zadatku i čitavom ovom famoznom istorijskom događaju prilazila potpuno intuitivno, fantazirajući, kako sama kaže. Čitav film je fantazija o tome šta je Džeki mislila i kako se osećala nakon smrti svoga muža. I ona je fanatazirala, dakle, na istu temu. U jednom intervjuu priča kako je komponovala na kompjuteru u svom studiju gledajući kroz prozor, potom je sve prebačeno na notni softver, a onda su muzičari sve i odsvirali.

“Samo sam sedela i slušala”, kaže Mika, zamišljena i sa tim njenim skromnim, a sveprožimajućim osmehom.

O Miki Levi:
New Yorker
The Gentlewoman 

Vogue