Pre nego što nas obuzme božićna euforija, vreme je da u narednih 16 dana usmerimo svu našu energiju na podsticanje i podršku akcijama u cilju zaustavljanja nasilja nad ženama i devojčicama širom sveta.

O međunarodnoj kampanji 16 dana aktivizma posvećenoj rodno zasnovanom nasilju i ljudskim pravima, o njenom značenju i dometima, piše Jelena Anđelovski, pesnikinja i aktivistkinja iz Novog Sada. U okviru ovog temata predstavljamo edukativno feminističko štivo “Furma feminizam”, i to u razovoru sa Lamijom Begagić, književnicom i koautorkom ovog duhovitog priručnika namenjenog devojčicama i dečacima. Povezujemo se sa aktivistkinjama iz regiona i prenosimo specifičnosti akcija u Sarajevu, Prištini, Ljubljani, Zagrebu, Beogradu…

Danima aktivizma pripada i najava prvog izdavačkog poduhvata MILICA magazina – Svi bi trebalo da budemo feministi i feministkinje Čimamande Ngozi Adiči. Čuveni Ted govor proslavljene američke spisateljice nigerijskog porekla postao je malena knjiga, prevedena na preko trideset jezika širom sveta. Sećate se hita Bijonce (Beyoncé) Flawless i prodornog ženskog glasa koji čita feministički tekst o tome kako vaspitavamo devojčice i dečake. Sigurna sam da ste videli i Diorove, 500 dolara vredne, majice sa natpisom We Should All Be Feminists, a svakako i formirale / -li stav povodom debata koje su kampanje oko ovih feminističkih proizvoda pratile. Imaćemo prilike da sa ovim tekstom, koji donosi, ako ne posve novi pristup, a ono sigurnom novi i sveži ton pristupa feminizmu, zađemo širom Srbija, pročitamo ga i promovišemo njegovu poruku. Debate o feminizmu i rodnoj ravnopravnosti su svakako neophodne i poželjne, a knjiga “Svi bi trebalo da budemo feministi i feministkinje” već se širom sveta pokazala kao odlična polazna tačka.

Rodni aktivizam je ove godine dakako najsnažnije obeležen holivudskom kampanjom #metoo, pokrenutom na društvenim mrežama, nakon skandala koji je razotkrio filmskog producenta Harvija Vajnstina (Harvey Weinstein). Svi znamo da se seksualno zloupotrebljavanje sa pozicije moći dešava svuda i u različitim domenima. Međutim, holivudska afera dobila je mnogo veću dimenziju i pokrenula mnogo šire teme nego što se isprva moglo pretpostaviti.

Na domaćem terenu mnoge žene su haštagom stale iza ove glabalne kampanje, ispričale svoje priče, ali nijedna nije otkrila imenom i prezimenom svoga napasnika. To je na ovim prostorima isuviše opasno. I upravo na ovom mestu upiremo prstom na one koji odugovlače sa procedurom donošenja Zakona o rodnoj ravnopravnosti. O neophodnosti da moderan Zakon, koji će stvoriti uslove da žene i muškarci imaju jednake mogućnosti da ostvare svoja prava, konačno bude usvojen, piše Andrea Jovanović u tekstu Ne može se više čekati. Zakon bi baš u ovom slučaju prijavljivanja seksualnog uznemiravanja od strane nadređenog, trebalo da bude oslonac, prva i poslednja odbrana, garant minimuma prava žrtve.

Reakcija britanskog parlamenta na #metoo deluje mi kao najvažnija lekcija iz demokratije koju bismo trebali da savladamo, a to je da se nasilje i zloupotreba položaja sa medijskog skandala preusmeri na efikasne institucionalne procedure. Naime, Tereza Mej i vođe partija u britanskom parlamentu su, nakon brojnih pritužbi o zlostavljanju od strane poslanika i zvaničnika britanskog parlamenta, odlučili da uvedu proceduru za žalbe za sve zaposlene u parlamentu, kao i posebnu službu koja će raditi sa onima koji podnesu žalbe za seksualno uznemiravanje.

U ovim našim lokalnim uslovima možemo samo da pretpostavimo situaciju na filmu, u državnoj administraciji, u korporativnim hijerarhijama, čak i na univerzitetima, među medicinskim osobljem… (nastavite niz) Rizici kojima bi se ugrožene žene izložile iznošenjem optužbi su ogromni i posve realni: od medijskog linča i profesionalnog kraha do osude od strane porodice i prijatelja.

U audio intervjuu Nežni i prodorni ženski glasovi, makedonska spisateljica Rumena Bužarovska povodom #metoo kampanje kaže da bi na ovim našim prostorima najvažnije bilo čuti muškarce da pričaju o nasilju, bilo ličnim priznanjem ili svedočenjem. U tom smislu, najviše me je šokirala izjava Dragana Bjelogrlića u glomaznom intervjuu datom Nedeljniku, povodom nove serije koju je režirao, a prikazuje sa na državnom RTS-u. Bjelogrlić se čudi kako se Holivud šokirao skandalom o Harviju Vajnstinu, kad je on o njegovoj reputaciji sve već odavno znao. Nonšalantno citira Harvijevu krilaticu ‘ako budeš i ako ne budeš sa mnom bićeš ili nećeš biti slavna’, kao da mu je simpatična, a glumicama koje ga optužuju se čudi što se sada žale kad su sve, zahvaljujući Vajnstinu, dobile Oskara. Ne znam da li je iko pomislio da je moćnik naše, kakve-takve filmske industrije ispao Džek ovom izjavom, ali s obzirom na svoju poziciju i obaveštenost, sigurno bi umeo da kaže ko seksualno uznemirava i uslovljava glumice na srpskom filmu. Sve lepe glumice našeg filma, koje su već davno prokazane kurve i veštice, ako se usude da upere prstom na vuka, bile bi, znamo, javno spaljene.

Aplauz podrške, zato, svakoj Aski sa velikog platna ili sa malog ekrana. Ili sa bilo koje scene koja život znači.