Počinje već u zabavištu i osnovnoj školi, ismevanje debelih među nama. Vređaju i nastavnici. To čine naročito na  sportskim aktivnostima kada su zainteresovani za pobedu na školskim takmičenjima. Najgore je na sekciji baleta. Već u osmoj ili jedanaestoj godini diskvalifikovana si ako nisi skrojena za pobedu. Tako je bilo dok je uspeh u sportu bio merilo popularnosti, danas je to popularnost na mrežama, te se gleda odgovarajući kroj za “savršeni” selfie. A debele devojke su i u rock pesme ušle, neke od njih i svetom vladale, a mi smo se zaljubile u super star jednu od njiih, koja je pokrenula prvi size plus projekat u Srbiji.

Naša sagovornica, Katarina Ivakić je na jednom svom postu na društvenim mrežama o terminu “debela” napisala: “Živimo u društvu u kome je najgore stanje u kome možeš da se nađeš je da si debela. Zaista smo tako učeni. A ako si debela, stereotip kaže i da si lenja, ružna, neprivlačna, neuspešna. Zar te nije sramota svog izgleda? Ali, to je samo opis tela. To nije osećanje. Nije osobina. Zar nije mnogo gore kada je neko zao. Ljubomoran. Zavidan. Dosadan. Svesna sam svog izgleda. Postoje mršave, smeđe, plave, visoke i niske devojke. I zato kada vam neko kaže: “Zašto ne poradiš malo na sebi?”, razmislite koji je motiv za to”.

Nakon serije radionica koje je tim Katalize održao u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, novinarka Milica Savić susrela sa osnivačicom ovog udruženja i porazgovarala o samoj ideji i razvoju ovog size plus projekta, o idealima ženske lepote, o size plus garderobi, o depresiji, o samopouzdanju, te na koji način Kataliza pruža podršku.

Nakon završetka studija produkcije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, Katarina je počela da radi u marketinškoj agenciji, ali je paralelno upisala kurs šivenja. Želela je da sebi napravi odeću koju će voleti i u kojoj će voleti sebe. Onda je sašila nekoliko haljina i suknji koje je iskrojila prema svom telu i dobila lajkove i komentare od svojih prijateljica i pratilaca na mrežama da bi i one volele ih nose. Nakon prvih prijateljskih porudžbina, Katarina je osnovala Katalizu i otvorila konkurs. 

Kakav je to Konkurs bio?

Bio je to konkurs za modele Katalize i održan je u maju prošle godine. Bila sam pozitivno iznenađena koliko devojaka se prijavilo, i to iz celog regiona: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija. Nisam imala tolika očekivanja. Odabrano je sedam devojaka kojima je bila poklonjena Kataliza haljina, imale su kompletno šminkanje, frizuru i profesionalno fotkanje. Sve smo uživale, bio je to zaista dan iz bajke.

Ubrzo potom Kataliza je pored brenda haljina postala i organizovana podrška ženama koje imaju problem prihvatanja svoga tela. Kako teče razvijanje vaših aktivnosti u ovom pravcu?

Jeste. Ideja je da pomognemo svim pripadnicama ženskog roda koje su nezadovoljne svojom kilažom iz bilo kog razloga. Pre svega, nastala je kao podrška krupnijim devojkama sa ciljem da zavole sebe, svoje telo i misli, ali kako je tekao projekat, napravili smo pravu body positive zajednicu u Srbiji koja komunicira sa devojkama. Kataliza je namenjena svim devojkama koje su spremne da rade na sebi.

Na radionicama, razgovaramo, preispitujemo ideale ženske lepote, radimo na samospoznaji i samoprihvatanju, a Kataliza je jedna vrsta alata za dostizanje ljubavi prema sebi. Tako smo od male ideje šivenja haljina za spektakularne obline, stvorile zajednicu koja diše, razgovara, pokreće bitne teme i bori se protiv diskriminisanja svakog tela. To je najveća čar Katalize. Kataliza je stanje duha. 

foto: Milan Radojičić

Krajem prošle godine novinarka i urednica Vremena, Jovana Gligorijević, je pisala o problemu koji je, čini se, kod nas tabu: o depresiji. Da li depresija može biti uzrok ili posledica diskriminacije devojaka koje se nose sa problemom kilaže?

Depresija može biti i uzrok i posledica devojkama koje se nose sa ovim problemom. Na radionicama smo govorile i o tome, o emocionalnom prejedanju kao jednoj krajnosti, ali i o odbojnosti prema hrani kao odbrambenom mehanizmu. Zaista je potrebno razgovarati glasnije o ovoj temi, ali ni jedna promena se neće dogoditi ako se pre svega ne dogodi osvešćenje problema, a zatim prihvatanje, pa rad na sebi.

Koliko je teško, i da li je uopšte moguće, menjati sliku lepote i ženskog izgleda, a onda i tretmana size+ osoba u javnosti? 

U svetu se ta slika menja u poslednjih pet godina, dok smo u Srbiji tu temu zagrebali tek 2018. godine. Sa promenom navika društva da više vremena provode na društvenim mrežama, Instagramu, Facebooku i Pinterestu, mediji su svakako izgubili na značaju. Mislim da je prezasićenost i nepoverenje u medije dostigla svoj vrhunac, kao i da živimo u vremenu gde biramo kome poklanjamo svoje vreme. I ovaj intervju je dokaz da se sagovornici i teme pažljivo biraju, kao i da govore o bitnim temama kao što je ljubav prema svom telu u svakom trenutku. 

Rijana je 2016. godine pokrenula liniju donjeg veša za plus size devojke i žene. Da li u regionu postoji nešto slično?

Dobre komade je dosta teško pronaći. Brendovi kod kojih se mogu naći size plus u našoj zemlji su H&M, C&A, Lindex, i Lisca. Čekamo da stigne i Mango plus size. Naravno, internet i online poručivanje postoji, ali nije najbolja opcija, baš zato što su plus size devojke potpuno drugačije građene i veliki je rizik poručiti pa posle videti da li će ti pristajati. To je i bio motiv nastanka Kataliza haljina – da budu pravljene baš po meri devojke koja želi da bude ženstvena. U svetu brojni brendovi imaju plus size kolekcije, ali tokom 2018-te neki od njih su zatvorili te odeljke u prodavnicama i prebacili ih na online kupovinu, što je najveća diskriminacija prema devojkama koje žele da idu u kupovinu, vide i probaju komade koji ih interesuju. Shopping je devojkama socijalna aktivnost, relaksacija, a ako ukinemo tu aktivnost u Srbiji i pre nego što je počela, to bi donelo i stres, i razočaranje, i beg od sebe i mode koja bi trebalo da je svima dostupna.

foto: Milena Arsenić

Kako teče rad na radionicama? One postaju sve važnija aktivnost Katalize. Kako se ti osećaš u susretu sa devojkama koje učestvuju?

Zašto dajem vreme pogrešnim odnosima i stvarima? Zašto ne mogu da se nateram da krenem na dijetu kada već toliko želim da smršam? Da li poštujem sebe ako sam sa dečkom koji ne poštuje moje telo? Koliko je moja porodica uticala na moje navike u ishrani? – ovo su samo neka od pitanja na koja smo se potrudili da damo odgovore na radionicama sa odabranim sagovornicama. Teme koje su mene najviše pogodile su samopoštovanje i motivacija, jer sam i sama u stalnoj potrazi za istim. I na kraju sam shvatila: motivaciju pronalaziš u sebi, jer je to jedini iskreni pokretač. Nije dečko koji mi se dopada, nije dokazivanje, nije poređenje sa drugim devojkama.

Koliko je bitno da budemo svesni o postojanju različitih uzroka za višak kilograma? (genetika, ishrana, trudnoća i porođaj, depresija i slično) Da li je potrebno da razvijamo i empatiju?

Jako je bitno da osvestimo odakle gojaznost dolazi. Najbolji savet koji imam da dam je psihoterapija – još jedan srpski tabu. Posle temeljnog vraćanja u detinjstvo i analize ponašanja koje sam napravila kao dete, a to je da sam iz ljubomore skretala pažnju na sebe, pa sam se ugojila dok mama nije obraćala pažnju i bila tu kada je trebalo da smršam. Kasnije sam uživala u komforu veze, toliko da sam postala nemarna prema svom telu. Ali bitno je da se takve stvari i emocije osveste, iskopaju iz potisnutog, i da onda počne da se osluškuje svaki glas u organizmu. Moraš da razgovaraš sa nekim ko je objektivan i  može da ti pomogne? Zakaži seansu. Nisi u formi? Idi u šetenju. Budi umerena. Od umerenosti se ne goji. Budi aktivna, aktivnost te radi i psihički i fizički.