Proboj mladih umetnica na domaću izložbenu scenu sve je vidljiviji i njihovo sistematično predstavljanje jedno je od najdoslednijih uređivačkih pravaca MILICA magazina. A upoznavanje sa umetničkom produkcijom nove generacije posve je zarazno i prilično ohrabrujuće. Zamolili smo istoričara umetnosti i kustusa Gradske galerije KC Grada Aleksandra Stojanovića da nam predstavi mladu umetnicu Milicu Milu Ristić i njene “Knjige tekstura”.

“Knjige tekstura” predstavljaju celine jedinstvenih grafičkih otisaka u tehnici suvog žiga, realizovane ručnim povezivanjem u malom tiražu. Iza ideje o bečeženju tekstura krije se potreba autorke da preispituje svoje iskustvo, kao i iskustvo publike.

S obzirom da postavka nije sastavljena od slika, Milica analizira svoja, ali i iskustva svakodnevice publike, koristeći dobro poznate predmete u građenju novih celina. Izmeštanjem ovih predmeta u galerijski prostor ona stvara novi pogled, ali i mogućnost dodira dobro poznatih predmeta koji su fizički odsutni, ali su idejno prisutni svojim teksturama. Izložba Knjiga tekstura otvorena je 3. decembra u Gradskoj galeriji Kulturnog centra Grad u Beogradu.

Diplomirala si na slikarskom odseku, a predstavljaš nam knjige i grafičke listove. Kada i kako je došlo do promene medijuma? Šta ti je bila ideja?

Knjige tekstura nastale su postepeno, u početku sam intenzivnije posmatrala predmete u svojoj okolini, slagala ih, premeštala, razvrstavala, otiskivala i na kraju uvezala te otiske u knjige. Ideja o stvaranju zbirke isečaka okruženja je bila prisutna od samog početka, ali sam do finalnog oblika zbirke došla postepeno. To je i metodologija koju imam pri radu, ideju i realizaciju rada obično razvijam paralelno.

Zvanično jesam diplomirala na slikarskom odseku, međutim meni se čini da je cela podeljenost studenatana na umetničkom fakultetu na smerove poprilično relativna stvar. Sistem na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, koji sam završila, podrazumeva zvaničnu opredeljenost, ali od samog početka moja interesovanja su bila dosta široka, kao i kod mnogih mojih kolega, a slikarstvo je svakako bilo jedno od njih.

Mislim da svaki rad podrazumeva određeni materijal, odnosno tehničko sredstvo realizacije. Materijal koji se pri izradi svakog rada koristi nosi sa sobom i proizvodi određena značenja. Tehničke mogućnosti materijala trebalo bi, pri odabiru, takođe uzeti u obzir. Za realizaciju svakog rada koristim materijal koji je u skladu sa idejom koju imam, pa je tako, na primer, papir provučen kroz štamparsku presu odlično poslužio za beleženje tekstura.

Baviš se teksturama svakodnevnih predmeta i sastavljaš nove celine od starih i dobro poznatih predmeta kojima ne posvećujemo mnogo pažnje. Da li je postojala selekcija tih predmeta ili su ti jednostavno dolazili pod ruku?

Namera je bila preisiptivanje znanja koje posedujemo u odnosu na svakodnevne pojave kao i preoblikovanje tog znanja.

Dualitet odnosa, koji se uspostavlja izolovanjem i premeštanjem predmeta iz privatnog u galerijski prostor je posebno zanimljiv. Ovakav postupak pružio je mogućnost izazivanja drugačije vrste pažnje i drugog pogleda na dobro poznate stvari.

 

Predmeti koji su nam obično gotovo neprimetni sada su, posredstvom svojih tekstura, stavljeni u centar pažnje. Tekstura je uzeta kao eho predmeta, a paradoksalno upravo svojim odsustvom predmeti postaju vidljivi.

Takođe usled izmeštenosti i izolovanosti dešava se i da nam se nešto toliko uobičajeno i svakodnevno prisutno učini dalekim i čudnim.

Predmeti čije su teksture otisnute nalazili su se u mojoj neposrednoj blizini. Knjige se u tom smislu mogu čitati i kao dnevnički zapisi. Međutim, većina tih predmeta se svakodnevno nalazi i u okolini drugih ljudi i u tom smislu je univerzalna. Fizička blizina ovih predmeta bila je prvi razlog ovakvog odabira, drugi razlog bile su tehničke mogućnosti njihovog otiskivanja.

Relacija prostora galerije i svakodnevnog okruženja kao element samog rada je jako značajana. Otisci su tretirani kao uzorci jednog okruženja, dok su njihove matrice ostavljene u tom okruženju. Za ovu izložbu sjajna umetnica i moja draga drugarica Katarina Jovičić je dizajnirala stikere koji ukazuju na dozvoljeno dodirivanje i gledanje. Ideja je da ih posetioci ponesu sa izložbe i dalje lepe na teksture koje su im zanimljive za posmatranje i dodirivanje ukazujući drugima na njih. Ovakva igra dodatno izmešta čitavu izložbu iz galerijskog prostora, vraćajući je upravo tamo odakle je i došla.

Knjige tekstura koje si stvorila namenjene su čitanju svim čulima.Dakle publika može da ih dodiruje i lista. Šta publika čita u tvojim knjigama?

Knjige i otisnute testure, kao što je to slučaj sa svim umetničkim delima i radovima, sadrže mnoštvo potencijalnih značenja. A kakvih – to je na publici da iščita. Dijalogom poput ovog pružaju se neka od njih.

Odlasci mladih umetnika na studijska usavršavanja u inostranstvo uvek su dragocena iskustva. Kakve impresije donosiš sa semestra provedenog na Akademiji lepih umetnosti u Minhenu?

Beograd i FLU su mi pružili jedno drugačije iskustvo gledanja na umetnost i život, koje u minhenskoj sredini nije moguće.

Sami studenti i profesori na minhenskoj akademiji su dosta preduzimljivi i organizovani. Posete svim većim umetničkim sajmovima, izložbama i svetskim muzejima se redovno organoizuju. Na akademiji postoje odlični uslovi za produkciju radova, sve radionice su jako dobro opremljene. Naravno na postojanje ovakvih uslova utiče sredina, kao i državni i gradski budžet. Minhen je grad u kome se stiče utisak da je sve besprekorno čisto i besprekorno funkcioniše. Tokom svog boravka imala sam prilike da upoznam mnogo ljudi, odličnih umetnika i da budem u klasi profesora Florijana Pumhosla, sjajnog umetnika i profesora od koga sam mnogo naučila. U gradu se nalazi veliki broj muzeja, od kojih su Brandhorst i Egipatski ostavili najlepši utisak na mene.

Na prvi pogled deluje kao da je moguće živeti od umetnosti, međutim veliki broj mladih umetnika se susreće sa problemima uključivanja u ovaj idiličan sistem.

Da li nastavljaš da povezuješ knjige tekstura ili je izložba finale ove serije?

Ova izložba mi je između ostalog pružila mogućnost da sagledam jednu celinu, međutim nisam sigurna da se toj celini nazire kraj.

Posetite izložbu u Kulturnom centru Grad do nedelje 16. decembra,

svakog dana od 14 do 20 časova i prepustite se čitanju Miličinih knjiga tekstura.