Tekst je nastao u saradnji sa projektom Američki izbori.

Serija protesta pokrenuta u maju ove godine širom Sjedinjenih Američkih Država posledica je mnogih nepravdi koje afroamerička zajednica tamo doživljava. Ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda u Mineapolisu bilo je samo okidač za talase protesta, te je tema broj jedan, makar nakratko, ponovo postalo pitanje rasnih odnosa i položaja manjinskih grupa unutar SAD. Od tog trenutka, na društvenim mrežama je postao popularan hešteg #BlackLivesMatter, a protesti su u centar pažnje javnosti stavili istoimeni pokret nastao 2013. godine.

Pokret Black Lives Matter (BLM) osnovan je kao reakcija na oslobađajuću presudu Džordžu Zimermanu, koji je 2013. godine ubio Afroamerikanca Trejvona Martina, nenaoružanog 17-godišnjaka. BLM pokret je bio tema američkih medija i u 2014. godini, kada su Majkl Braun i Erik Garner, takođe nenaoružani Afroamerikanci, ubijeni od strane policajaca koji su kasnije dobili oslobađajuću presudu. Protesti koji su usledili nakon ubistva Martina, Brauna i Garnera bili su izraz besa i nezadovoljstva javnosti koja je zahtevala da pojedinci odgovorni za njihova ubistva snose zakonske posledice. Zatim su usledili zahtevi i za reformom rada policije u cilju ograničavanja upotrebe sile.

Ovi zahtevi su prisutni i u ovogodišnjim protestima koji su usledili nakon ubistva Džordža Flojda, Džejkoba Blejka, Breone Tejlor, ali su tu i zahtevi za drastičnim smanjenjem budžetskih sredstava koja se izdvajaju za policijske stanice i njihovo preusmeravanje ka zajednicama koje su pogođenje rasizmom i siromaštvom. Oni radikalniji zahtevaju potpuno ukidanje policije.

Istraživanje javnog mnjenja početkom juna pokazuje da je podrška BLM pokretu, sa prethodnih 42%, porasla na 52%. Danas, međutim, na osnovu istraživanja možemo uočiti da je ta podrška polako opadala i da je sada na 48%, a da je ujedno protivljenje poraslo na 38%, sa 28% koliko je bilo u junu. Takođe, primetno je da je popularnost ovog pokreta opala i u medijima u Americi, pa više nije jedna od glavnih tema.

Čini se da su savremeni aktivisti i borci za ljudska prava, milenijalci i pripadnici generacije Z, delovali decentralizovano i spontano, a u velikoj meri je njihov trud “kidnapovan” od strane drugih institucija i interesnih grupa, između ostalog i Demokratske partije, te ovaj pokret sada više liči na internet kampanju koja ima nameru da podigne svest o postojanju problema, ali ne nudi nijedno konkretno rešenje. Iako su mnogi ciljevi prethodih generacija Afroamerikanaca odavno ostvareni, poput prava glasa, strukturalni rasizam i diskriminacija i dalje su itekako prisutni. BLM odaje utisak kao da nema ni idejne, a ni jasne organizacione kapacitete i predstavnike koji imaju kredibilitet u političkim strukturama.

S tim u vezi, BLM pokret i rasna pitanja neće prelomiti ovogodišnje izbore, iako se uočava nešto veća izlaznost pripadnika afroameričke zajednice na rano glasanje nego što je to bio slučaj 2016. godine. Po izbijanju pandemije virusa korona, odgovor američkog političkog establišmenta na nju će biti glavna tema na osnovu koje će američki birači odlučivati trećeg novembra. Zapravo, ekonomija i zdravstvo su uvek glavne teme američkih predsedničkih izbora, a ove godine zbog krize izazvane virusom korona imaju još veći značaj. Primera radi, pitanje zdravstva je nikad važnije, s obzirom da ogroman broj građana SAD nema nikakvo zdravstveno osiguranje. S druge strane, rasni nemiri su na neki način podvojena tema. Tačno je da mobilišu afroameričku zajednicu i bele aktiviste koji su na njihovoj strani, ali istovremeno određenom broju stanovnika ulivaju strah.

Kao kandidat republikanske partije, u julu 2016. godine Tramp je ocenio da može biti da su Afroamerikanci subjekti lošeg policijskog tretmana, kao i da predsednik Obama i pokret Black Lives Matter samo produbljuju rasne razlike, dok većina Amerikanaca smatra da zapravo predsednik Tramp podiže rasne tenzije i dodatno polarizuje američko stanovništvo. Tramp tvrdi kako je on, zbog dostizanja istorijski najniže stope nezaposlenosti Afroamerikanaca u SAD tokom 2019. godine, predsednik koji je „najviše učinio za Afroamerikance posle Abrahama Linkolna“. Takođe, prošlog meseca predstavio je svoj Platinum Plan za poboljšanje položaja afroameričke zajednice, koji se mahom bazira na njihovom ekonomskom osnaživanju.

Međutim, iako je na ekonomsko pitanje položaja Afroamerikanaca Tramp odgovorio donekle pozitivno, postoji i druga osa – društveno pitanje. U toku Trampovog mandata, društveno pitanje se pogoršalo na štetu afroameričke zajednice. Stoga, Afroamerikanci uglavnom podršku daju demokratskom kadidatu Džozefu Bajdenu. Ipak, iako se ta podrška kreće oko 75%, ona je znatno manja u odnosu na podršku koju je afroamerička zajednica dala Baraku Obami. Zapravo, iako će podržati Bajdena, to neće biti s nekim naročitim entuzijazmom, već pre zato što su protivnici Trampove politike.

U svakom slučaju, ono što će presuditi ovogodišnje izbore u Americi koji su na samo dve nedelje, biće birači iz tzv. kolebljivih država i prevashodno teme ekonomije i zdravstva, kao dva glavna polja koje je pandemija najviše pogodila. Prema prošlonedeljnom merenju podrške, Bajden vodi sa 55% podrške u odnosu na Trampovih 43%. Trenutna izlaznost na rano glasanje takođe govori u korist demokratskog kandidata – dva puta je više demokrata nego republikanaca prema podacima iz 42 savezne države. To demokratama daje taktičku prednost, jer se mogu okrenuti neodlučnim biračima, ali obe partije očekuju talas glasova pristalica Republikanske partije na sam izborni dan, što vrlo brzo može promeniti dinamiku. Isto tako, ako se osvrnemo na prethodne predsedničke izbore, ovo je period kada je Hilari Klinton u anketama izgubila prednost u podršci u odnosu na Trampa. Stoga aktuelna Bajdenova prednost ne bi trebalo da zavara, jer će se prava podrška Trampu tek videti u samom finišu izbora.

Kolumnu Igranka demokratija podržava: