Početak godine u Britaniji je obeležila vest da se vojvoda i vojvotkinja od Saseksa povlače sa svojih pozicija u okviru monarhije. U vešto pripremljenoj objavi Megan i Hari su na svom Instagram nalogu obavestili javnost da žele da žive nezavisno od kraljevske porodice i da sami zarađuju svoj novac, da se sele u Severnu Ameriku, da će na nov način nastaviti da se bave dobrotvornim radom, kao i to da izlaze iz takozvanog Royal Rota sistema po kom kraljevska porodica komunicira sa javnošću, te da će nadalje sami birati medije sa kojima komuniciraju i obraćati se publici preko društvenih mreža. Uz ovu vest Saseksi su na Instagramu objavili i link za svoj novi sajt na kom su, između ostalog, objasnili na koji način funkcionišu njihove finansije, kao i detalje u vezi sa renoviranjem kuće Frogmor u kojoj žive, a zbog koje su kritikovani u javnosti.

Činjenica da je par rešio da se povuče iz kraljevske porodice nije toliko iznenađujuća s obizrom na to da je proteklih meseci bilo brojnih nagoveštaja koji su ukazivali na njihovo nezadovoljstvo. U oktobru je izašao dokumentarac o njihovoj službenoj poseti Africi u kom ni Megan ni Hari ne kriju da su pod velikim pritiskom medija i medijskog nasilja, pre svega usmerenog ka Megan, koja se čak i zahvalila autoru emisije što ga je uopšte zanimalo kako se ona oseća, objašnjavajući da je o tome ne pita mnogo ljudi, aludirajući pri tom na kraljevsku porodicu. U istom dokumentarcu, princ Hari otvoreno priča o traumama koje ima, a vezane su za život i medijsko proganjanje njegove majke, ističući da je sada on u situaciji da svoju porodicu mora da zaštiti od tih istih sila. Još jedan od jasnih znakova nezadovoljstva bila je tužba koju su Saseksi podneli protiv tabloida koji je objavio privatno pismo koje je Megan uputila svom ocu. Osim toga, Saseksi su rešili da svom detetu ne dodele ni jednu titulu po rođenju, kako bi mogao da odrasta kao „običan” građanin. Takođe, oni su božićne praznike proveli u Kanadi, daleko od kraljevske porodice.

Čak i sam način na koji su se Megan i Hari oglasili povodom svog povlačenja, bez zvanične izjave iz Palate, upućuje na njihova neslaganja sa kraljevskom porodicom. Ubrzo nakon Instagram objave, usledilo je i saopštenje iz Bakingemske palate u kom je rečeno da se radi o komplikovanim pitanjima koja tek treba rešavati. Nekoliko dana kasnije kraljica je dala dozvolu Saseksima da nastave svoj život nezavisno od monarhije, naglašavajući da bi oni ipak više voleli da to nije slučaj. Brza reakcija palate povodom problema izazvanih odlaskom Saseksa suprotna je višemesečnom čekanju na oglašavanje povodom skandala povezanog sa kraljičinim sinom princom Endruom i njegovim prijateljstvom sa američkim finansijerom Džefrijem Epstinom, koji je vodio lanac dečije prostitucije vezane za sloj najbogatijih i najmoćnijih muškaraca.

Princ Hari i Megan Markl u startu su bili netipičan par: on je od ranije imao reputaciju „lošeg momka” koji se nikada nije uklapao u šablon kraljevske porodice, dok je pojava Megan u svakom smislu bila „drugačija” – meleskinja, razvedena, Amerikanka, feministkinja, aktivistkinja sa jasnim i otvorenim političkim mišljenjem. Hari i Megan su postali simpatični čak i onima kojima monarhija nije bliska.

Megan je u svom javnom pojavljivanju pokazivala i drugačiju vrstu nežnosti i podrške prema svom partneru od one koja se očekuje u javnim nastupima kraljevske porodice. Javno iskazivanje ljubavi i obostrana podrška, koja deluje istinito i neodglumljeno, još jedna je od atipičnih stvari vezanih za ovaj par.

Čak je i njihovo venčanje bilo drugačije i modernije od ustaljenih kraljevskih ceremonija, uz karakterističan nastup Majkla Karija, prvog crnog biskupa Episkopalne crkve u Americi. Romantični govor biskupa o ljubavi, u kom je citirao Martina Lutera Kinga, izazvao je neprijatnost i blago podrugljive osmehe kraljevske porodice, nenaviknute na ovakva obraćanja, koji su odmah zapaženi i deljeni na društvenim mrežama. Različitost Saseksa u odnosu na ostatak kraljevske porodice vidi se i u tretiranju Meganinog porođaja kao privatnog događaja zatvorenog za javnost – nije se znalo ni gde, ni kada će se Megan poroditi, i najbitnije, nakon porođaja nije bilo poziranja fotografima sa bebom ispred bolnice. Ovakve odluke ukazuju na jasno „ne” jednom bizarnom i opasnom običaju u kom se od žene očekuje da izgleda sređeno, lepo i našminkano samo par sati nakon ozbiljno bolne procedure ili operacije kakva je porođaj.

Ipak, bez obzira na to što je delu javnosti Megan u svojoj savremenosti bila simpatična, u medijima je od samog početka veze sa princem Harijem napadana, pre svega na rasističkim i mizoginim osnovama. Kao problematična viđena je činjenica da je u pitanju razvedena žena, te je ismevan njen posao i to što je u mladosti radila kao manekenka u američkoj televizijskoj emisiji Deal or No Deal. Drugim rečima prikazano je kao nepoželjno to što se jedna žena odvojila od muškarca sa kojim više nije htela da bude u braku i to što je na najlegitimniji način zarađivala sopstveni novac.

Negativna propaganda i mržnja medija prema Megan utemeljena na rasizmu ogledalo je dvostrukih standarda po kojima je sve što Megan radi karakterisano kao pogrešno, izveštačeno i opasno. Različitost Megan u odnosu na ostale članove kraljevske porodice najbolje se vidi ako uporedimo novinska pisanja o Megan i o Kejt Midlton. Kejtino držanje za trudnički stomak opisano je kao nežno i brižno, dok je Meganino označeno kao čin gordosti i ispraznosti; za bidermajer koji je Kejt nosila pisano je da poštuje kraljevski protokol, dok je za cveće koje je nosila Megan pisano kako dovodi u opasnost život princeze Šarlot jer može da izazove alergijsku reakciju; Kejtino uređivanje novina Hafington Post hvaljeno je, dok je suprotno tome, Meganino uređivanje septembarskog izdanja magazina Vog osuđivano; Kejt su preporučivali u novinama da jede avokado kako bi smanjila jutarnju mučninu, dok je u slučaju Megan pisano kako ona konzumiranjem avokada krši ljudska prava i izaziva ubistva u svetu. Rasizam u medijima usmeren prema Megan proširio se i na pisanje o njihovom detetu, kroz različite uvredljive tvitove ili naslove u kojima se postavlja pitanje koliko će zapravo beba biti crna.

Naravno, mizogino tretiranje Megan u javnosti daleko je od usamljenog slučaja i ne razlikuje se mnogo od tabloidnog pisanja o ženama kod nas. Da budem preciznija, čak i samo poređenje i favorizovanje jedne žene u odnosu na drugu, a koje je utemeljeno na rasizmu, mogli smo da primetimo u pisanju medija i publike o učesnicama rijaliti programa, Kiji Kockar i Luni Đogani.

Nažalost, u danima nakon objave da se Saseksi povlače došlo je do ograđivanja novinara i dela javnosti od rasizma kao ključnog razloga za negativan odnos prema Megan. Čak i onda kada u tekstu nije eksplicitno rečeno da je nešto uvreda ili akt mržnje zbog različitosti – ono to jeste, a primoranost da se dokazuju i objašnjavaju stvari koje treba već svima da su jasne i očigledne čest je problem najrazličitijih ugroženih grupa koje ljudima na poziciji moći moraju da objašnjavaju zašto određeni postupci nisu u redu, odnosno zašto spadaju u govor ili delo mržnje, seksizma, rasizma, homofobije i slično. Tačnije, oko nas su oblici nasilja i diskriminacije toliko usađeni u svakodnevni život da počnu da se podrazumevaju normalnim.

Medijski napadi na Megan ne prestaju ni danas, kada se u većini tekstova o odlasku Saseksa ona označava kao glavni krivac, kao „rastavljačica” svog supruga od kraljevske porodice (bez obzira na činjenicu da je princ Hari i pre svoje veze sa Megan izjavljivao kako bi voleo da se odvoji od monarhije i kako kraljicu doživljava više kao šeficu, nego kao svoju babu). Bilo kako bilo, može samo da nam bude drago zbog Harija jer mu se u životu pojavio neko sa kim može da ostvari neki drugačiji život, ako ni zbog čega drugog, onda zbog njegovog javnog osuđivanja rasizma, mizoginije i konzervativizma. Ne bih zanemarila ni pozitivne komentare na internetu, koji čitavu situaciju posmatraju kao vid subverzivne feminističke bajke o princezi i princu, u kojoj je Megan ta koja spašava Harija iz dvorca. Ako već devojčice moraju da slušaju priče o princezama i prinčevima, a mislim da nije potrebno dodatno objašnjavati zašto su one štetne, onda je najbolje da slušaju ovakvu.

Prilično sam sigurna da svaka razumna osoba ovde zna šta znači živeti u jednom mizoginom, rasističkom, homofobičnom, nacionalističkom i konzervativnom društvu i koliko god sami sebi kreirali mehur u kom se krećemo, taj isti mehur svako malo puca. Samim tim kad se pojave dve osobe poput Megan i Harija koji tome otvoreno i javno kažu „ne” i okrenu leđa svemu odvratnom što ih okružuje, možemo da razumemo razloge zbog kojih to čine. To nije nikakvo odustajanje od borbe i poraz, već briga o sebi i okretanje nečemu boljem zarad života van toksične sredine.

Sigurno je da smo se svi u ovom okruženju nagledali malih, privatnih, sličnih odlazaka, ali njihov treba čitati kao javnu i društveno bitnu političku poruku – da niko ne treba da trpi bilo koji oblik nasilja, uznemiravanja i mržnje. Niko ne treba da glumi da je „iznad situacije” i da ga stvari ne povređuju, pa čak ni Megan Markl u kraljevskoj palati. I naravno da niko ne misli da će Hari i Megan sutra morati da rade u kafiću da bi preživeli, jačina i profitabilnost njihovog brenda je neosporna, ali upravo su oni dokaz da seksizam, rasizam i medijsko nasilje mogu da postoje u svim slojevima društva i da ih ne treba trpeti. Megan treba odati priznanje i što javnim iskazivanjem „slabosti”, koja uopšte to nije, odbija da glumi ideju o savršenoj ženi koja ima sve i kojoj ništa ne fali, jer je to jedan opasan i skriveno antifemnistički koncept. Uprkos tome što su svi očekivali da je udajom za princa svoj cilj i ulogu života ostvarila, ona odbija da bude žena kojoj ništa ne smeta, koja nema ni problem, a ni mišljenje, koja se smeška, ne žali i ponaša po protokolu, dok paralelno trpi mržnju velikog dela društva. U takvom, zastarelom i konzervativnom sistemu vrednosti u kom se od žene očekuje jedan prevaziđen kodeks ponašanja, reći da ti nije dobro i da ne možeš i ne želiš da trpiš pritisak jeste hrabro i buntovnički.

U Ficdžeraldovom romanu Nik Karavej u svom poslednjem obraćanju Getsbiju govori rečenicu „They are a rotten crowd. You’re worth the whole damn bunch put together”. Nekad baš takvu masu treba ostaviti da truli u mržnji i zavisti, okrenuti im leđa i reći „vaš gubitak, pozz”. Megan i Hariju sve najlepše, da žive srećno do kraja života, šetajući se po kanadskim šumama.