Cveća, sunca, muzike i umetnosti!
„Ono što želi žena koja radi je pravo da živi, a ne samo da postoji – pravo na život kao što ga bogata žena ima: na sunce, na muziku, na umetnost. Radnica mora imati hleba, ali ona mora imati i ruže!“, zahtevala je feministkinja i socijalistkinja Roza Šnajderman davne 1912. godine na jednom od tada brojnih protesta radnica u Americi. Rozi je bilo jasno ono što se danas često zaboravlja: emancipacija žena mora biti potpuna, bitka se mora voditi na svim frontovima i u svim aspektima njene podređenosti.
Podsmevanje „poklanjanju cveća“ je podsmevanje ženskom zahtevu za dostojanstvom i njenoj celokupnosti u životu. Patrijarhalni društveni sistem nas svodi na isključive identitete: strogo nas deli na radnice, na domaćice, na ukrase, na profesije… Nemojmo mu pomagati u tome!
Brojnim ženama će danas taj cvet na koji gledamo s prosvećene visine biti redak trenutak iskazivanja poštovanja i zahvalnosti. Umesto da ga ukidamo, vratimo se njegovim korenima: cveće za sve žene i svakog dana u kalendaru! Cveća, sunca, muzike i umetnosti: oslobodimo ženu svođenja na rad, ne zarobljavajmo je u njemu!
Bread and Roses
James Oppenheim
Published: The Cry For Justice: An Anthology of the Literature of Social Protest, ed. by Upton Sinclair, John C. Winston Co., 1915.
As we come marching, marching, in the beauty of the day,
A million darkened kitchens, a thousand mill-lofts gray
Are touched with all the radiance that a sudden sun discloses,
For the people hear us singing, “Bread and Roses, Bread and Roses.”
As we come marching, marching, we battle, too, for men–
For they are women’s children and we mother them again.
Our lives shall not be sweated from birth until life closes–
Hearts starve as well as bodies: Give us Bread, but give us Roses!
As we come marching, marching, unnumbered women dead
Go crying through our singing their ancient song of Bread;
Small art and love and beauty their drudging spirits knew–
Yes, bread we fight for–but we fight for Roses, too.
As we come marching, marching, we bring the Greater Days–
The rising of the women means the rising of the race–
No more the drudge and idler–ten that toil where one reposes–
But sharing of life’s glories: Bread and Roses, Bread and Roses!
Kruha i ruža
Rouz Šenderman / Džejms Openhajm
prevod: Asja Bakić
Dok marširamo, marširamo u ljepoti dana,
Milijuni zamračenih kuhinja, tisuće posivjelih zdanja,
Dotaknuti su sjajem svim koji iznenadno sunce pruža
Jer ljudi čuju naš pjev: “Kruha i ruža! Kruha i ruža!”
Dok marširamo, marširamo, i za muškarce se borimo,
Jer i oni su djeca žena, i ponovno za njih majčinski gorimo.
Naši životi neprimjetno traju od rođenja do smrti, muka je duža;
Srca gladuju kao i tijela; dajte nam kruha, ali dajte nam ruža!
Dok marširamo, marširamo, bezbrojnih mrtvih žena duh
Plačući viče kroz naš pjev svoju prastaru molbu za kruh.
Malo umjetnosti, ljubavi i ljepote njihove su izmučetne duše znale
Da, za kruh se borimo – ali za ruže također sve bismo dale.
Dok marširamo, marširamo, bolje donosimo dane.
Ustankom žena i ljudskoj će vrsti da svane.
Nema više – deset da crnči gde jedan leži i noge pruža,
Dijeljenju životne slave se teži: Kruža i ruža! Kruha i ruža!
