Izložba Takav je život (Ciklusi Geje) je deo jubilarne, desete po redu, godišnje izlagačke sezone Gradske galerije Kulturnog centra Grad. Sa umetnicom Adrien Ujhazi (Újházi Adrienn), čija je ovo jedanaesta samostalna izložba, razgovara Aleksandar Stojanović, kustos Gradske galerije. Oni posve pasionirano pričaju o organskom stvaralaštvu, o upotrebi netipičnih organskih materijala, kao i o tome šta želi da pokaže ovim eksperimentom. Takođe, Adrien nam priča o svojoj inspiracije Gejom – teogoniskom personifikacijom prirode i ženskog stvaralačkog principa, te multimedijalnim izražavanjem i pristupu sirovim materijama unutar njega.

Izložba Takav je život (Ciklusi Geje) biće otvorena 20. maja u 20 časova, a traje do 2. juna. Radno vreme Gradske galerije je svakog dana od 14 do 20 časova.

Kažeš da u svom radu istražuješ odnos čoveka i prirode. Zbog čega?

Rezultat svog umetničkog istraživanja je došao isključivo intuitivno, organskim putem. Inspiracija su koreni iz detinjstva. Na mene su mnogo uticale obe moje bake. Kako su godine prolazile, kreativni pristup prema radu se razvijao u smeru apstrakcije, ali istovremeno podseća na mikro svet biodiverziteta. Savladavanjem i manipulisanjem prirodnih materijala želim da opišem svet u kome se nalazim/o. Želim da svet prirode približim ljudima i da prikažem stvarnost, na sebi svojstven način. Jedan od pristupa u tom procesu je eksperiment, kojim proveravam da li se svet oko mene/nas ponaša u skladu sa trenutnim shvatanjima i teorijskim očekivanjima. Danas je očigledno da su se ljudi, kako su decenije prolazile, drastično udaljavali od majke prirode, iako su njen deo. Ulazimo u treću deceniju XXI veka, gde i dalje vladaju iste navike i neodgovoran odnos prema prirodi, uz mali broj izuzetaka. Sa velikom strašću prema umetnosti želim da u procesu stvaralaštva podignem svest i unapredim odnos ljudi prema sopstvenoj okolini, odnosno prirodi koja ih okružuje. Danas se nalazimo u svetu odluka, gde bi svaki pojedinac mogao da napravi iskorak ka promenama. Volela bih da citiram uticajnu osobu današnjice, ekofeministkinju Vandanu Shivu, koja je uticala na moje stvaralaštvo: “Seme nije samo izvor života. To je sam temelj našeg bića.”

Izabrala si Geju, koja je opšte shvaćena kao majka priroda, ali prema Hesidovoj teogoniji Geja je samu sebe stvorila iz Haosa. Da li pored naglašavanja veze sa prirodom težiš racionalnom stvaralaštvu ili Geja u ovoj postavci više treba da simbolizuje ženski pricip stvaranja koju zastupa antička teogonija?

Serija radova pod nazivom “Ciklusi Geje” nastali je upotrebom netipičnih i prirodnih materijala, čime akcentujem majku prirodu. Geja, planeta Zemlja, ima odlike živog organizma koje se periodično menjaju. Čitav ekosistem je od nastajanja u beskonačnoj metamorfozi. Ti periodi održavaju sistem u stabilnom stanju udaljenom od ravnoteže i zajednički su za sva živa bića. Ciklusi su prisutni i na Zemlji gde podupiru kako živu tako i mrtvu prirodu. Iz toga se implicira da Zemlja samoj sebi stvara život i sama sebe održava. Zato smatram da u mom radu Geja ilustruje ženski princip, ali i suprotni – muški, bez kog ne bi nastao život. Naš odnos prema njoj treba da se neguje, a sa neodgovornim pristupom upravo se danas susrećemo.

Posebnu pažnju posvećuješ materijalima koje koristiš. Kako je došlo do izbora prirodnih i organskih materijala i prevazilaženje slikarskih, s obzirom da si osnovne studije završila na slikarskom odseku akademije? Želela si da prirodu predstaviš organski ili tu postoji neki drugi cilj?

Oduvek me privlačio i fascinirao pristup nekonvencionalnim materijalima. Još od ranog detinjistva. Jedini nedostatak za usavršavanje ovog polja bilo je znanje i manjak informacija. Tokom studiranja sam počela da pravim velike iskorake u svom stvaralaštvu. Konkretno, krajem druge godine osnovnih studija, hrabro sam krenula u dublje istraživanje. Ideja mi je bila da stvorim organsko delo, koje nije previše obrađeno i da sami materijali ostanu u izvornim stanjima. To znači da minimalnom intervencijom dolazim do proizvoda – samog umetničkog rada. Smatram da nam u virtuelnom, šarenom vremenu u kome živimo, nedostaje “raw” – sirovi i čisti kontakt sa nečim što je prirodno. Prvi prirodni materijal koji sam izabrala za svoj rad je pšenica. Ona je istorijski simbol i osnovna materija u ishrani, zbog toga posebno ističem i dajem joj na važnosti u egzistenciji čoveka kroz vremenske periode. U mojim radovima dominiraju teksture i prirodne boje korišćenih elemenata – punilaca koje u samom procesu rada, prebacujem u drugi kontekst. To su: brašno, slama, pesak, vosak, kudelja, itd.

Postavka je multimedijalna i pored slika i objekata publici prikazuješ i video. Kako se oni dopunjuju s obzirom na to da tvoje slike predstavljaju donekle i objekte jer nisu samo ravne površi?

Zbog interdisciplinarnosti puštam da se polja slivaju u jednu vizuelnu i estetsku celinu. Početkom studija sam se odlučila da negujem svoje interesovanje prema formama i oblicima iz prirode, koje zatim predstavljam publici pomoću raznorodnog vizuelnog jezika, uključujem video, instalacije, objekte i ready made objekte. Video i fotografija su neophodni deo mog stvaralaštva, prezentovani kao dokument čitavog umetničkog procesa. Kada izlažem svoje radove, uvek se trudim da prezentacija bude drugačija, ali da svrha ostane ista. Oni su konstantno u komumnikaciji i dopunjuju se. Postavka zavisi od samog prostora, i zbog toga sam svaki put iznova uzbuđenja i radujem se novim rezultatima.

Ova izložba je deo ciklusa Geje i pretpostavljam jedna njena etapa. Da li je to etapa na putu razvoja ili polako zaršavaš cikluse Geje? Kakvi su planovi za budućnost?

Na ovoj izložbi akcenat nije samo na semenu pšenice, nego na čitavoj celini, plodnom tlu cikličnog razvitka života. Unutar serije “Ciklusi Geje” dodajem nove radove, koristeći kudelju kao dodatni prirodni materijal, koja je predstavljena u više oblika. Kanap od kudelje povezan sa gazom predstavlja “Memento mori” kompoziciju. Setimo se da smo svi tu na određeno vreme, i zato treba delovati i živeti bolje. Ova serija nosi naziv “Takav je život…”, a zasniva se na nesvesnoj potrošnji i potcenjivanju Majke prirode. Naziv rada se vezuje za poznatu francusku izreku “C’est la vie” čime ukazujem na mentalitet savremenog društva. Ideja rada proizašla je iz potrebe da se apeluje na ekološke krize i katastrofe, u ovom slučaju posebno, zagađenost planete Zemlje.

U međuvremenu, tokom magistarskih studija istražujem novi prirodni materijal, koji se zove “scoby” gljiva. Prijatno sam se iznenadila reakcijama ljudi na društvenim mrežama, i zahvaljujem se svima na podršci, to mi mnogo znači! Naziv te serije, mog master rada, je „BIOFILIA”. Ona je hipoteza koja predlaže instinktivnu povezanost čoveka sa svim živim sistemima. Za sada vam toliko otkrivam, jer sledeće godine planiram da prezentujem nove organske radove, koji će, po mom mišljenju, biti bolji i drugačiji od dosadašnjih.

Članica si SULUV-a ali i Šok zadruge, pa me interesuje šta se dešava na umetničkoj sceni Novog Sada, a sve umetnike pitam i da uporede scene Beograda i Novog Sada, s obzirom  na to da je dosta novosadskih umetnika osvojilo galerije u Beogradu u poslednjih nekoliko godina.

Članica sam Šok zadruge od srednje škole, jer sam u to vreme učestvovala u njihovim raznim akcijama. Ove godine postala sam zvanično članica SULUV-a, i pružila mi se prilika da učestvuejm u njihovom projektu koji je prilično povezan sa mojim konceptom. Udruženje je ugostilo umetnike iz partnerskog udruženja vizuelnih umetnika BVBK i arTTension iz Graca, gde je održana radionica u trajanju od pet dana pod nazivom Novi Sad entrashed a work in progress with environmental sustainability – Open Gallery. Prijatno nas je iznenadilo kako su prolaznici odreagovali na proces i na krajnju izložbu koja se zvala “Waste and Society”. Nadam se da će biti još sličnih prilika. Smatram da je novosadska umetnička scena mlađih generacija veoma otvorena za grupne saradnje, postizanje boljih razultata i širenje vidika, a to se kasnije pretvara u ličnu praksu. Pratim beogradsku scenu i smatram da ima kvalitetnih i ambicioznih mladih umetnika. Želim da napomenem, da ima i mnogo mladih autora, koji su kvalitetni, ali još nisu imali priliku da izbiju na umetničku površinu.