Povodom održavanja 14. Beogradske nedelje arhitekture, imala sam nameru da intervjuišem prijateljicu, uspešnu arhitekticu i da sa njom proćaskam o programu i trendovima koje festival najavljuje. Međutim, prijateljica me je odbila. Iz čiste ženske solidarnosti. Napisala mi je: “Nemoj sada mene u fokus. Jelena je BINA, ako nemaš njen kontakt spojiću vas. Sjajna je ona dama. Bila je predsednica DAB-a, predavačica, nagrađivana autorka i sa velikim entuzijazmom pokrenula je i razvija BINA-u. A uvek je i dobro raspoložena da podrži žensku borbu”, predstavila je koleginicu kao da je deo naše redakcije. Dakle, “žene u arhitekturi” nisu floskula i tek politički korektni trend BINA-e, već istinska snaga na koju se valja ugledati. One se podržavaju, promovišu jedna drugu, umrežavaju se i iz godine u godinu, baš na Nedelji arhitekture, potvrđuju svoje uspehe. Uz zahvalnost prijateljici na dragocenom upoznavanju, predstavljamo vam Jelenu Ivanović Vojvodić,  jednu od osnivačica i pokretački motor festivala BINA.

U zemlji u kojoj dominiraju negacija i pasivnost, slogan ovogodišnjeg izdanja BINA projektuje posve drugačiji kurs. Šta sve podrazumeva Pozitivno & Aktivno u naslovu 14. Beogradske internacionalne nedelje arhitekture?

Tema festivala Pozitivno & Aktivno, 14. Beogradske internacionalne nedelje arhitekture je posvećena arhitektonskom delovanju i multidisciplinarnim povezivanjima sa ostalim strukama u razvijanju i drugačijem odnosu prema vlastitom radu arhitekata kao i odnosu arhitekture prema okruženju. Svedoci smo velikih promena na planeti, koja se tiču resursa, energije, otpada i klimatskih promena i naši stavovi su umsereni ka održivom konceptu i zaštiti nasleđa, a manje na građenju novih objekata. Pozitivan i aktivan odnos prema profesiji upućuje nas na korišćenje obnovljivih izvora energije, reciklažu materijala, ekološku gradnju i rekonstrukcije koje unapređuju kvalitet života ljudi u gradovima. Neophodna je ozbiljna politička volja da bi se delovalo na ispravljanju urbanih nejednakosti koje su ogledalo današnjih kapitalističkih sistema. Arhitekti – aktivisti mogu, svojim delovanjem, da budu pozitivni primeri aktivnog odnosa prema osnovnim ljudskim pravima kao što je pravo na grad i mogućih prostornih rešenja za dobrobit čovečanstva.

Jasno je da BINA nakon decenije vrlo uspešnog razvoja postaje deo identiteta grada. Arhitektura jeste deo svakodnevnice i ogledalo društva. Ipak, ona nije masovna zabava, pa je obrazovna misija manifestacije gotovo u prvom planu: radionice, šetnje, predavanja, pa i sam marketing manifestacije, zar ne?

Svakako je da vidimo BINU kao važnu u razvoju kulture i arhitekture Beograda, te u zaštiti svih njegovih vrednosti. Naš program značajno populariše arhitekturu grada i povezuje je sa ostalim metropolama. Naša kulturna platforma je ujedinila grad Beograd sa preko 30 zemljala i preko 34 partnerske institucije koje zajednički rade u okviru programa Kreativne Evrope. U različitim programskim formatima preovlađuje edukativni karakter: izložbe (Aleksandar Stjepanović, Nova tradicija i arhitektura/umetnost Južnog Tirola, izložba studentskih radova 100 Bauhaus, Nagrada Piranezi, Moderni u Beogradu, Ponesi svoj projekat URED studio i AKSV arhitekti, Savremena danska arhitketura), predavanja (danska savremena arhitektura, žene umetnici Bauhausa), seminar Arhitekti/Projektanti/Praktičari, filmovi i instalacija “Plastika nema granica” španskog studija Basurame, u saradnji sa galerijom Kolektiv. BINA šetnje su najomiljeniji program festivala, toliko da se mesta popune čim se oglasimo. BINA predstavlja aktuelnu arhitektonsku praksu i pokušava da ujedini lokalna, regionalna i internacionalna iskustva arhitekture u saradnji sa građanima i širom publikom.

U prvom planu marketinga BINA programa nam pomažu kolege iz KCB- a i novinari tako da smo prisutni na svim društvenim mrežama, na našem sajtu i posredstvom partnera i prijatelja projekta.

 

Poslednjih godina, čini se da je ovaj društveni aspekt sve očigledniji – čak se i veoma oštre političke borbe vode upravo na temelju arhitekture. “Beograd na vodi” je velika tema u tom smislu, te brojne rekonstrukcije u gradu i novi projekti. Da li i na koji se način BINA suočava sa ovim izazovima?

Arhitektura je u mnogim takvim primerima zanemarena jer su investiciona ulaganja u gradnju objekata sredstvo oplodnje kapitala kod nas i u svetu poslednjih decenija. Od kada banke daju negativne kamate na štednju novca investitori ulažu u nekretnine kojima cene rastu svake godine i na taj način se prave čitavi novi gradovi koji su samo rezultat ulaganja kapitala. Te objekte nazivaju  “sablasnim objektima” jer su prazni ili se vrlo malo koriste, ili se rentiraju i se koriste samo u određenom vremenskom periodu (profesor Mitrašinović iz Njujorka je o tome govorio na BINA 2015.godine). BINA je o toj temi diskutovala sa eminentnim gostima iz svih delova sveta pa i danas kada se te i slične teme održavanju na BINA. Naši posebni blokovi programa Beogradske Internacionalne Nedelje Arhitekture kao što su Savremena danska arhitektura, projekat Kreativne Evrope “Gradovi deljenja: Kreativni podsticaj (Shared Cities: Creative Momentum) nas uče na koji način je potrebno suočiti se sa promenama i kako je moguće razviti neke drugačije koncepte razvoja grada. Projekti participacije sa građanima, Urbano čvorište 2, koje radimo na Ledinama u saradnji sa školom Vlada Obradović Kameni nam pomažu da razvijemo prostor za druženja, letnju učionicu, kulturnu scenu i dodatne sadržaje na lokaciji uz sportske terene u dvorištu škole, i to u nerazvijenom delu grada.

Nakon nekoliko prvih izdanja, jedna nedelja je postala premala, pa BINA poslednjih godina traje gotovo čitav maj. Da li zainteresovanost raste, šire li se perspektive, da li je i budžet jači, arhitektura u trendu…?

Arhitektura u Srbiji je rezultat nedovoljne povezanosti i razumevanja arhitekata koji mogu značajno da pomognu i uštede sredstva na projektima u saradnji sa klijentima, građanima kao i posebno kada je u pitanju divlja gradnja (preko milion objekata) koja se realizuje bez arhitekata. Takodje, lošim aspektima arhitekture i društva, doprinosi korupcija, nepoštovanje pravila i zakona, odredjene nepravilnosti u sistemima kao i nepostojanje odgovarajućih pravilnika i propisa.

Arhitektura je u trendu i interesovanje za arhitekturom nikada nije ni opadalo, ono stalno raste, samo je važno biti u stalnoj komunikaciji i povećati aktivnostima ka boljim rezultatima. Posebno smo aktivni u evropskim projekatima koje radimo na profesionalnom nivou i od kojih dobijamo mogućnosti za nove perspektive razvoja našeg festivala BINA. Desk Kreativna Evropa nam pomaže u boljem povezivanju i realizaciji evropskih projekata.

Naš budžet je nepredvidljiv jer zavisimo od projekata, konkursa, donacija i podrške koje primamo svake godine. Naš tim se stalno trudi da postavi interaktivni program i da unapredi aktivnosti kako bi mogli da pronadjemo odgovarajuću podršku i obezbedimo finansiranje festivala arhitekture BINA.

 

Vidna je i promocija žena u arhitekturi u okviru programa festivala. Žensko arhitektonsko društvo je tu bazična podrška, ali kako i zašto su se žene u Vašoj branši tako dobro umrežile i pozitivno deluju?

ŽAD je nastao kao rezultat predhodnih inicijativa i novih trendova ka osnaživanju aktivnosti i umrežavanja žena arhitekata. ŽAD pomaže mladim koleginicama da pronađu rešenja ka formiranju samostalnih praksi.

U okviru BINA svake godine saradjujemo sa ŽAD-om oko zajedničkog programa i podstičemo razvoj i promociju žena u arhitekturi. Postoji novo i zanimljivo polje delovanja koje može biti korisno i za društvo u kome radimo kao i za sve buduće generacije koje tek dolaze i stupaju na arhitektonsku scenu. Ove godine fokus je na promociji 100 godina od osnivanja najznačajnije škole arhitekture, Bauhausa, šetnjama koje su posvećene ženama u arhitekturi i objektu Udružene banke Huga Erliha, predstavnika modernog pokreta u arhitekturi.

Ma koliko odrednica ženska bila neodređena u sintagmama “žensko pismo”, “ženski film” etc, dosta se insistira na ovim “ženskim aspektima”, odnosno osnaživanju “drugačijeg”, “slabijeg” senzibiliteta. Može li se govoriti i o “ženskoj arhitekturi” i u kom smislu?

Postoji drugačiji senzibilitet ljudi koji se deli na polove ali je definitivno arhitektura jedinstvena u smislu da povezuje sve u celinu arhitektonskog stvaralaštva. Žene su u arhitekturi oduvek imale značajno mesto ali se nije o tome toliko govorilo i nije bilo promovisano na odgovarajući način. Od svih nagrađenih arhitekata (41) Pritckerovu nagradu (The Pritzker Architecture Prize) su osvojile samo dve žene (Zaha Hadid i Kazujo Seđima). Verujem da bi žene drugačije i ravnopravnije vodile ovaj svet. Zato se zalažem da se o tome više govori jer se preko iskustva prošlosti može jednostavnije predvideti i sagledati budućnost. Posebno sam ponosna što sam svojim radom doprinela da se bolje razmeju kvaliteti arhitekture modernog pokreta u Srbiji jer o tome govorimo na BINA i preko Docomomo Srbija čija sam ko-osnivačica i članica.

Preduzetnički aspekt i društvena odgovornost je nešto što mi se čini da spaja Vaš profesionalni rad. Može li jedno bez drugog? Biro VIA, BINA, fakultet, te sva ostala Vaša profesionalna angažovanja?

Moja profesionalna karijera je bila zanimljiva, praksa, fakultet i preduzentištvo i sve je jako povezano. Značajno iskustvo sam stekla u radu sa stranim kompanijama i internacionalnim projektima. Poslednjih godina više ne radim na fakultetu, ali sam stalno u kontaktu sa studetima koji dolaze kod nas na praksu, što me izuzetno raduje jer mogu da im pomognem u savladavanju novih znanja. Najveći izazov za mene je bio moj rad na doktorskoj disertaciji i sada planiram napišem knjigu. Moja deviza je “Znanje je moć” (Fransis Bekon) i da nikada ne treba prestati učiti!

Biro VIA je osnovan kao profesionalno ujedinjenje supružnika. U kontekstu ženskih proboja o kojima smo govorile, ne mogu da Vas ne pitam na koji način posao pokreću dva snažna principa: muški i ženski? 

Biro VIA je plod saradnje i predanog rada osnivača (sa Goranom Vojvodićem) i mladog tima arhitekata kao i velikog broja partnera, inženjera, kompanija i institucija sa kojima poslujemo. Postoji očigledna razlika u stavu i principima ponašanja i nas kao autora i naših saradnika, ali su veoma izraženi zajednički principi udruživanja i međusobnog poštovanja u podsticanju za razvojem i unapređenjem u struci. Goran Vojvodić je nosilac svih velikih poslova i aktivnosti biroa. Određene poslove radimo zajedničkim snagama (prvonagrađeni rad na Konkursu za rekonstrukciju i dogradnju Muzeja grada Beograda) jer su projekti kompleksni, dugo traju pa je jednostavnije deliti obaveze. Timski rad je nešto što je zajedničko i što odgovara prirodi našeg posla. Moja uloga je, osim kreativnog rada, i u edukaciji saradnika, koordinaciji projekata, praćenju trendova i noviteta na tržištu. Biro VIA je entuzijastičan tim i to smatram važnim za obavljanje svakodnevnih aktivnosti.