Ako je pokret Me Too promenio svet u kome živimo, kakva je njegova uloga u modnoj industriji? Da li su modeli muze ili ofingeri? Šta su sve mlade devojke spremne da žrtvuju zarad slave i dizajnerskih krpica? Da li bi radikalna promena položaja modela mogla da promeni modnu industriju?

Širenjem “Me Too” pokreta desila se značajna prekretnica u modernom društvu. Glumice, pa i glumci, su počeli da prijavljuju seksualna uznemiravanja i zlostavljanja koja su doživeli. Mnoge holivudske zvezde ispričale su veoma lične priče, a napasnicima se prvi put sudilo za zločine koje su počinili, čak i ako su se dogodili pre nekoliko decenija. Videli smo promene i u političkim kursevima velikih država po tom pitanju. Svet je ohrabrio žrtve. Međutim, u modnoj industriji stvari i dalje stagniraju, čak idu jednim zabrinjavajućim tokom.

Modna industrija je često zanemarena kada se govori o problemu tretmana manekenki, iako zapošljava na desetine hiljada modela. Manekenstvo je jedan od najpopularnijih poziva, iako je odavno ozloglašeno iz brojnih razloga. Nije potrebno imati iskustva na pisti da bismo znali za užasne priče o izgladnjivanju i lošem odnosu industrije prema modelima.

Saznala sam da većina devojčica koje se bave modelingom ne ide u školu, pre svega jer njihovi roditelji smatraju da je bitnije da im se deca ‘probiju’, da postanu ‘neko i nešto’, zarade novac i proputuju svet, ignorišući pri tom sve negative aspekte ovog kursa. Mnogi modeli su već govorili o poremećajima u ishrani kao delu svakodnevnice, korišćenju opijata, insomniji i hroničnoj iscrpljenosti.

Medijski gigant “Conde Nast Publication” je 2017. godine otpustio fotografa Terija Ričardsona (Terry Richardson) zbog optužbi za seksualno zlostavljanje. Godinu dana kasnije, Mario Testino i Bruce Weber su se našli na svim naslovnim stranama nakon što su tri muška modela priznala da su ih fotografi seksualno uznemiravali na radnom mestu. A dnevni list “Njujork Tajms” (The New York Times) je tim povodom pisao da su zlostavljanje i seksualno uznemiravanje cena koju danas modeli moraju da plate da bi bili uspešni. Rajan Lok (Ryan Locke), jedan od tri modela koji su oputžili fotografa, je bez straha nazvao Testina seksualnim predatorom. Bivši model Triš Gof (Trish Goff) je izjavila da je posao muškog modela najnepoštovanija profesija i da su svi lako zamenjivi.

Dok je Holivud složno ustao protiv svih zlostavljača na koje su žrtve uperile prstom i udaljio ih posla, neke čak i grubo kaznio, u modnoj industriji ovakva reakcija izostaje. Osim nekoliko usamljenih glasova koji se bore protiv mnogo jačih od sebe. Veliki problem modne industrije jeste imidž koji ona želi da zadrži. Modni moguli oko svojih brendova grade zidove eksluziviteta, lažnog savršenstva i odaju utisak da ova branša nema mane.

Bivša manekenka Anyelika Perez, ispričala je kako joj je najgori deo modelinga onaj deo koji i nije deo posla. To su odlasci na žurke sa moćnim ljudima industrije i biznisa. Na njima mladi, često maloletni, muški i ženski modeli, na početku svoje karijere, imaju prilike da naprave kontakte u visokom društvu. I obrnuto, moćni ljudi iz biznisa i industrije imaju dostupan plen. Nakon što se Perez požalila na užasne uslove, menadžer joj je rekao da ukoliko ne izignoriše ovakve situacije, i ne sagleda širu sliku ovakvih izazova, nikada neće uspeti u ovom poslu. Nijedna modeling agencija vas neće zaštiti od toga da budete izloženi tim i takvim ljudima. To je po Perezovoj ujedno i najveći problem ovog posla – morate da se sami brinete o sebi.

Novinarka američkog modnog magazina Vogue, Maya Singer često piše o zanemarenim etičkim temama, kao što su jednakost, zlostavljanje i razni oblici diskriminacije u modnom svetu. U tekstu ”Why the Fashion World needs to commit to an 18+ modeling standard” (Zašto bi svet mode trebalo da prihvati pravilo 18+ modela), Maya govori o važnim temama koje bi zauvek mogle promeniti i uzdrmati modni svet. Svaki dizajner želi predivne, mlade modele, svaki bi želeo da otkrije novu Kate Moss. Međutim oni zapošljavaju decu od petnaestak godina od kojih očekuju da se ponašaju kao odrasli. Većina modela će reći da to radi zbog novca i slave i priznaće vam da je ovaj posao glamurozan samo deset sekundi dok šetate pistom.

Modeli su ranije bile poput muza. Odeća je krojena da odgovara njima, a ne oni odeći. Zahtevi za kastinge za revije postali su suludi. Biraju se modeli koji mogu da stanu u haljine koje su pravljene na lutkama. A lepih devojaka željnih slave ima svuda. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih se Maya u pomenutom tekstu zalaže da modeling agencije, kasting direktori, modne kuće i magazini zapošljavaju punoletne osobe. Poslovanje ove industrije moralo bi da obezbedi i veću transparentnost i pristojne uslove rada. Organizacija Council of Fashion dala je prošle godine predlog dizajnerima da modelima obezbede privatnost tako što će im na jesenjem Fashion Week-u obezbediti kabine za presvlačenje. Međutim, ovo je ostao samo san koji nije imao izgleda na ostvarenje.

U periodu 2017-2018, organizacija Model Alliance je objavila da su primili 40% više pritužbi za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje nego ranije. Antoni Arno (Antonie Arnault), zadužen za odnose sa javnošću u kompaniji LVMH (Moët Hennessy – Louis Vuitton SE ) izjavio je tim povodom: „Nije sve savršeno, ali krećemo se u pravom smeru.“ Ipak, mnogi se i dalje plaše da javno upere prst u nekog moćnika. Dok se ne uspostavi međunarodni sistem zaštite modela i definišu njihova prava, možemo da računamo jedino pojedinačne izbore.

Model Saskia de Brauw u intervju za Document poslala osnažujuću poruku: „Nisi manje cool ukoliko kažeš ne.“ A u želji da pokaže i ružnu stranu industrije Cameron Russell je na svom Instagram nalogu podelila anonimna iskustva modela, koji su bili žrtve seksualnog uznemiravanja. Modna industrija je daleko od idealne i lepe kakvom se predstavlja, ali međusobna podrška modela daje nadu u to da bi poboljšanje moglo da bude moguće.

Ilustracije: Miriam Klein Stahl za Njujork Tajms (The New York Times)

Pre nekoliko godina prisustvovala sam jednoj reviji i primetila manekenku koja je izgledala predivno. Primetila sam i majku te devojke koja je sedela pored mene, uzbuđena i ponosna. Kako i ne bi. Nakon svoje revije, lepa manekenka se pridužila majci u publici da odgleda ostale revije. Taman kada sam poželela da joj se obratim i čestitam za nastup, primetila sam da nešto nije u redu. Rekli su mi da je devojka dobila napad panike. Rečeno joj je da nije dobro hodala na reviji. Izgledala je prilično loše. Devojka nije imala više od osamnaest godina.

U svoj mojoj znatiželji da bolje istražim ovu temu, pružila mi se prilika da razgovaram sa jednom mladom manekenkom. Zanimalo me je da čujem njen stav i odnos prema profesiji kojoj se posvetila. Iako veoma mlada, imala je iskustva na snimanjima u inostranstvu, fotografisana je za časopise, a radila je i modne revije.

Nakon što sam joj ispričala moje utiske i pitala je za njena iskustva, bezizrazno me je pogledala i rekla:

”Da, i? Želiš li da ti ispričam nešto drugačije, jer ako to očekuješ onda pitaš pogrešnu osobu, mada mislim da ti niko ne bi dao mnogo drugačiji odgovor, nažalost. Da li je tačno da je ovaj posao težak? Jeste. Sećam se kada sam negde u inostranstvu radila reviju nisam jela kako bih stala u haljinu, ali sam onda bila iscrpljena. Ležala sam polu gola, u backstage-u, i nadala se da ću imati dovoljno snage da prošetam tih dvadesetak metara. Čini mi se da ni na jednoj reviji nisam nosila cipele koje su mi odgovarale, uvek su bile ili veće ili manje. Jeste, tačno je i da su mi se nabacivali svi, od obezbeđenja do kreatora, fotografa i drugih modela. I tačno je da u backstage-u iz nekog, svima nepoznatog razloga, uvek ima gomila tipova, iako nemaju veze sa organizacijom, koji gledaju modele dok se presvlače. Uglavnom su to neki VIP gosti, koji imaju all-access-pass. Da li je tačno da ovaj posao ume da bude lep? Jeste. Upoznaš se i radiš sa mnogo ljudi, putuješ, ali jedna je ključna stvar u svemu ovome – ambicija. Možda baš zbog ambicije i pravimo te greške. Ali za pet godina ili će svi znati ko sam ili ću zažaliti sve što sam uradila.”