Ne treba trošiti vreme i kitnjaste izraze na opisivanje godine za nama: bila je naporna, neizvesna, potresna. Učili smo se hrabrosti i strpljenju, a knjige koje su nam u tome pomogle morale su biti makar podjednako snažne i prodorne koliko i (novi) svet koji nas je stegao sa svih strana. Među tim izdanjima zasjale su autorke, a nije ni tako neobično što je tokom 2020. jedan od retkih važnih događaja koji se ipak odigrao (i) uživo bio festival Krokodil, u potpunosti posvećen aktuelnim regionalnim književnicama.

Spisak koji predlažemo nije konačan, niti je on revijalni pokušaj rangiranja knjiga koje su obeležile police i uzglavlja – lista dolazi iz potrebe da se mapiraju naslovi na lokalnoj književnoj sceni, snažni upravo zato što instistiraju na zapitanosti o identitetu i društvenim protokolima, na pretresanju nasleđa, patrijarhata, jezika. Duhovito, surovo i taktilno ove autorke uvukle su nas u niz nepredvivih narativa, žanrovskih stranputica i svežih pristupa.

Od kratkih priča do grafičkih romana, od pesama do biografija, pred vama su knjige koje su obeležile 2020. godinu.

Fotografija: Maša Seničić

Proza 

Rumena Bužarovska – Osmica (Booka) 

Rumena Bužarovska postala je neka vrsta regionalnog bestselera, a dok se njena kultna zbirka priča Moj muž širom bivše Jugoslavije postavlja i na pozorišnu scenu, pred čitaocima je zbirka ranih radova, prvi put na srpskom jeziku. Autorka kratkih priča knjigom Osmica je pre deset godina krenula da osvaja književnu publiku, a uzbudljivo je imati priliku da se ispočetka isprati razvoj njenog jezika – jednostavnog, realističnoh i britkog, punog humora.

Debra Levi – Vruće mleko (Prometej) 

Roman koji je 2016. godine bio u najužem izboru za nagradu Man Booker dolazi od autorke rođene u Johanesburgu i odrasle u Londonu, a koja je pre nego što se posvetila prozi decenijama bila uspešna dramska spisateljica. U Vrućem mleku Levi smešta glavnu junakinju Sofiju u sred vreline španskog leta i kompleksnog odnosa sa majkom, dok gracioznost njenog svedenog jezika i introspektivna, varljiva potraga za slobodom čine ovaj gust roman literaturom koja se brzo lista, ali ne i zaboravlja.

Marija Ratković – Ispod majice (Kontrast izdavaštvo)

Prvi roman autorke koju poznajemo kao spisateljicu, aktivistkinju i kolumnistkinju obraća nam se jezikom porepoznatljivim, oštrim, sirovim, savremenim i svakodnevnim. Magda Janjić, novinarka i urednica, o ovoj knjizi kaže da “…ljuti, izaziva, nadahnjuje i preispituje život onda kada mislimo da treba da prestane ili kada nikome nije do njega.” Predlažemo da kroz ovaj roman zato postavite pitanja o telu, društvu i svim tim naizgled bezazlenim osećanjima koja se uvlače duboko u naš intimni i društveni krvotok.

Dženi Ofil – Zavod za nagađanje (Booka) 

Američka književnica Dženi Ofil uspeva da izgradi celinu kroz fragmente, digresije, citate, skretanja sa puta. U pitanju je jednostavna priča: žena insistira na sastanku sa muževljevom ljubavnicom i priseća se početaka nihove veze, kada su jedno drugome slali pisma sa adresom – Zavod za nagađanje. U pitanju je knjiga koja je bila bestseler New York Times-a, ali i možda značajnije od toga, knjiga koja je intenzivno, kratko i izrazito originalno štivo.

Krista Volf – Avgust (Radni sto) 

U ovoj blistavoj maloj izdavačkoj kući mogu se naći brojni izvrsni autori sa nemačkog govornog područja, a ovom prilikom vam predstavljamo sveže objavljenu zbirku priča jedne od najpoznatijih autorki iz Istočne Nemačke. Kako podsećaju iz uredništva, roman Kriste Volf I detinjstvo, zar ne? na koji se zbirka priča Avgust oslanja, počinje rečenicom koja bi mogla da stoji kao lajtmotiv zbirke priča u kojoj se tematizuje kompleks sećanja/pamćenja – “Ono što je prošlo nije i mrtvo; ono nije čak ni prošlo. Mi ga odvajamo od sebe i pravimo se da ga ne poznajemo.”

Lana Bastašić – Mliječni zubi (Booka) 

Istovremeno se pojavivši u tri vodeće savremene izdavačke kuće u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, nova zbirka priča Lane Bastašić predstavlja brutalan, emotivan i izazovan poziv na suočavanje sa unutrašnjim prostorima sopstvenog detinjstva. Bastašić piše o nasilju i stidu unutar nemilosrdnog sveta u kojem bivamo odgajani, a motivi koje koristi istovremeno su izrazito savremeni (jer nas okružuju) i gotovo ukorenjeni u tradiciju (jer ih se dobro sećamo iz svojih klupa i dnevnih soba). Jednu od priča možete pronaći i u decembarskoj Lektiri Milica magazina.

Asja Bakić – Sladostrašće (Štrik) 

Autorka poznata po svojoj prozi koliko i po feminističkim esejima se nakon prve i veoma uspešne debitantske zbirke Mars predstavlja publici sa novih jedanaest priča, ispripovedanih pretežno iz ženske perspektive. Autorka bez dlake na jeziku govori o brojnim skrajnutim pitanjima – od masturbacije i majčinstva do transrodnih pitanja i poliamorije: odstupajući od realizma, u hibridnom narativnom pejzažu, ona se u mešavini žanrova i uigranim stilovima obraća društvu koje prećutkuje brojne teme vezane za seksualnost.

 

Magdalena Blažević – Svetkovina (Kontrast izdavaštvo) 

Duboko uranjajući iza kulisa bosanskih gradova i sela (pre, tokom i posle rata) čija imena nam ne otkriva, autorka posmatra žene bez trunke romantizacije: Magdalena Blažević jednostavnošću slika i preciznošću bezizlaznih situacija pretresa nasleđe koje zataškava seksualnost i tugu, a iskustvo žena postaje niz sećanja silovanih, ubijenih, nasilnica i zavodnica. Priroda divlja, a biljke u hiperrealizmu opipljivih prizora u ovoj knjizi žive u saglasju sa svim njenim ženama – grubim i tužnim, u čeljustima patrijarhata.

Ivana Bodrožić – Sinovi, kćeri (Orfelin izdavaštvo) 

Već u naslovu svog novog romana Ivana Bodrožić nimalo suptilno najavljuje unutrašnje i unakrsno porodično preispitivanje, iz perspektive majke, te ćerke i sina. Napet i potresan triptih govori o telu/telima, ali i o težini ljubavi i slobode. Čitavu deceniju nakon kultnog romana Hotel Zagorje hrvatska spisateljica pred čitaoce donosi ispovest, stilski i formalnu najsnažniju do sada.

Karmen Marija Mačado – Njeno telo i druge žurke (Štrik)

Subverzivna i iznenađujuće originalna debitantska zbirka priča nagrađena je višestruko kao prvenac, a u njoj se krije nekolicina svetova koje je žanrovski nemoguće svrstati. Utoliko je provokacija dublja, a knjiga uzbudljivija.

Dona Tart – Češljugar (Dereta)

Bestseler koji od trenutka originalnog izdanja nazivaju remek-delom podelio je pre nešto više od mesec dana mišljenja stručne i čitalačke javnosti oko toga koliko bi trebalo da košta knjiga (pročitajte na BBC News odličan tekst Jelene Maksimović na pomenutu temu). Ovo obimno izdanje u prevodu Vesne Stojković ipak jeste urednički i prevodilački poduhvat koji na srpski jezik donosi epsku priču snažnog narativa i veoma istančanog stila. Mogli bismo da kažemo da Dona Tart zaista već spada među savremene američke klasike, a o ovom romanu, do sada prodatom u tri miliona primeraka, verovatno će se tek govoriti.

Aglaja Veteranji – Zašto se dete kuva u palenti (Partizanska knjiga)

Na granici (auto)fikcije i autobiografije, bivajući i portret jednog vremena i naroda, ova knjiga mora biti najsirovije i najautentičnije čitalačko iskustvo na čitavoj listi. Teška i vlažna pripovest, sa živim slikama kroz koje se kreće uz mirise i ukuse jednog odrastanja.

Poezija

Radmila Petrović – Moja mama zna šta se dešava u gradovima (PPM Enklava) 

Moguće je da za ovu knjigu do sada niste čuli samo ukoliko ste proteklih šest meseci zaista proveli u miru i tišini, van društvenih mreža, knjižara i čitalaca. U toku prvih pola godine svog života ova zbirka pesama dostigla je već nekoliko tiraža, pri čemu se autorkine pesme mogu naći najviše i pre svega u iskrenom i mahnitom talasu poezije na društvenim mrežama. Uvrstili smo je u junsku Lektiru Milica magazina, kada je još bila sveže pristigla iz štampe, a ni sada ništa manje ne mislimo kako bi Radmilu Petrović trebalo čitati naglas, i u svim okolnostima. Njena je poezija doslovno svež vazduh, koji nas podseća na snažnu dihotomiju između sela i grada, a identitetska pitanja postavlja oštro, samosvesno i osećajno.

Aida Bagić – Nizvodno, rijekama (Treći Trg)

U ne tako čestom i izazovnom žanru pesme u prozi, u svojoj trećoj knjizi poezije Aida Bagić nas uvodi u svet koji počiva na binarizmima i talasa u prostoru anegdota i sećanja; svakodnevnih primećivanja i asocijativnih, taktilnih beleški. I sve to uz lajtmotiv reke i stalnog protoka.

Dijala Hasanbegović – Neće biti djece za rat (Kontrast izdavaštvo)

Dijala Hasanbegović je pesnikinja, novinarka i kritičarka koja se u ovoj knjizi nadjačava sa sopstvenim glasom, izrazito slikovito predočavajući ikonografiju mračnih i prepoznatljivih prostranstava: manifestacija, kuća, kafana, kancelarija, neprospavanih noći. Ne prezajući od humora, autorka ipak pre svega kroz ovu zbirku pesama nudi anatomiju prostora koji trunu.

Vitomirka Trebovac – Dani punog meseca (LOM)

Novosadska pesnikinja još jednom knjigom dokazuje kako pesma može biti sitna, svakodnevna stvar – poput vezivanja pertli i pretčavanja preko ulice, što je nipošto ne čini manje okrutnom ili manje kompleksnom. Vitomirka Trebovac uspeva da spoji duhovito i potresno u još jednu nepretencioznu celinu, na rubu veselosti i na ivici ponora melanholije.

Dragana Mladenović – Femicid i druge pesme (KCNS izdavaštvo) 

Pesnikinja koja iza sebe ima već dvocifren broj knjiga (od čega nekoliko i za decu), svojom novom zbirkom se dosledno kreće kroz feminističko jezičko istraživanje, zainteresovana za ženski identitet počev od rečnika i završavajući u pravnim, te medijskim nedoumicama. Rečnici su gotovo zakonodavne knjige i upućuju na izvor patrijarhata duboko unutar jezika, te duboko unutar istorije. Pisana pravila, poput tih, ili usmena predanja, poput narodne poezije, u ovoj su zbrici temelj na kom Mladenović inteligentno i znalački analizira prirodu jezika i prirodu nasilja unutar/izvan njega.

Željana Vukanac – U talasima tela (Književna radionica Rašić)

Željana Vukanac je mlada autorka iz Zadra koja svojom drugom po redu zbirkom poezije prolazi kroz niz egzistencijalnih i egzistencijalističkih dilema – talase čuđenja, potrage za domom, opipavanja ljubavi i tišine, a sve nad kontekstom i motivima mora koje bubri.

Ivana Maksić – Kćeri, zar ne vidiš da gorim (Treći Trg)

Poezija Ivane Maksić je jasan poziv na promišljanje klasnog pitanja, a iz nje progovaraju oni na dnu lanca ishrane, umorni, večito na pragu borbe. Pesnikinja se vešto poigrava sa književnim tradicijama i ponuđenim (nedovoljnim) osnovama za građenje društvenih zajednica, pri čemu kroz poeziju nudi svoje ideološki precizne i jezički suvisle odgovore.

Olja Savičević Ivančević – Divlje i tvoje (LOM) 

Kroz svoje romane i knjige poezije Olja Savičević Ivančević bavi se već decenijama pitanjima ljubavi, odrastanja, postajanja i bivanja ženom. Čini se da je u svojoj najnovijoj knjizi (u Hrvatskoj već nekoliko puta rasprodatih tiraža) više nego ikad hrabra u svom poetskom izrazu, kroz stil i spremnost da se suoči sa surovim nasiljem patrijarhata i nežnim nasiljem nostalgije. Autorka piše o nasleđu majki i baba, o ženskim rukama koje su doživele nepravde u prošlosti, o tankim kostima u sinovima/očevima, u beskonačnom ponavljanju istih socijalnih matrica. Ova knjiga je istovremeno upozorenje i olakšanje.

Marija Dragnić – Mi, marije (Enklava) 

Smela, duhovita i autoironična knjiga. Izdavačka kuća Enklava okupila je brojne autorke i razna zanimljiva pesnička imena ove godine, neumorno radeći na ovim knjigama; pa ipak, ova zbirka izdvojila se kao zreo glas koji eksperimentiše sa pluralizmom svojih pesničkih “ja”. I svih drugih ja. 

Vladana Perlić – Isus među dojkama (LOM)

Još jedan provokativni pesnički glas, u drugoj knjizi mlade banjalučanke koja se obračunava sa roditeljima-decom, sa svojom seksualnošću, sa identitetom i njegovim okvirima. Urednik ovog izdanja, pesnik Marko Tomaš, napisao je: “U poslednje vreme pojavili su se u književnosti glasovi koji nam ukazuju na ono što nikada nismo željeli čuti. (…) Vladana Perlić je jedan od tih glasova.”

*Poetska fusnota: Monika Herceg – Vreme prije jezika je knjiga koju željno iščekujemo i na srpskom tržištu – u pitanju je treća po redu pesnička knjiga jedne od najznačajnijih regionalnih pesnikinja, koja je do sada objavljena u Zagrebu. 

Grafički romani

Biljana Đurđević – Oruđe delanja (Besna kobila)

Izdavačka kuća Besna kobila može da se pohvali brojnim interesantnim izdanjima koja prevazilaze nasušne književne okvire. Izdanje o kojem je bilo reči upravo na pomenutom festivalu Krokodil neobično je: ovaj grafički roman rađen je u saradnji sa Kabinetom grafike Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, a ispituje stanje apatičnog i nevoljnog savremenog čoveka u društvenom sistemu koji se prema pojedincu odnosi bezobzirno. Likovno i sadržajno, ali i žanrovski – u pitanju je nesvakidašnja publikacija snažnog autorskog stila.

Tanja Stupar Trifunović i Tatjana Vidojević – More je bilo mirno (Besna kobila)

Ovaj grafički roman je primer uzbuljivog spoja koji pruža novu dimenziju književnosti: Tanja Stupar Trifunović napisala je tekst koji je Tatjana Vidojević ilustrovala, a ovaj zajednički rad u potpunoj simbiozi prevazilazi klasičnu ideju grafičkog romana ili stripa. Lična priča o gubicima i razočaranjima teče kroz komplementarni tekst i sliku, čije jedinstvo čitaocima odaje utisak koherentne i potresne, intimne celine.

Memoari / Dnevnici / Eseji 

Peti Smit – Godina majmuna (Geopoetika)

Dnevnik, putopis, fikcionalna i dokumentarna proza: u izdanju Geopoetike nalazi se još jedna knjiga američke pesnikinje, muzičarke i vizuelne umetnice, koja se dokazala i kao više nego zanimljiva spisateljica. Prvobitnom izdanju knjige iz 2019. godine Peti Smit je naknadno priključila poglavlje Epilog epiloga, te je, kako izdavač podseća, srpsko izdanje preraslo i u punu godinu pacova (po kineskom lunarnom kalendaru).

Daša Drndić – April u Berlinu (Partizanska knjiga)

Vladimir Arsenić, urednik izdavačke kuće Partizanska knjiga (koja je objavila nekoliko naslova iza kojih stoji sjajna Daša Drndić) napisao je da je April u Berlinu “mešavina eseja, dnevnika, istoriografije, memoara, albuma, putopisa i romana, ali u svojoj suštini ona je pre svega knjiga sećanja”. Autorka u ovoj knjizi beskompromisno nastupa prema svom istraživanju i prema istoriji, baveći se sudbinama koje su obeležile 20. vek u srednjoj Evropi. Osim toga, Daša Drndić govori o emigrantima, kretanju, o ljudima; ona pruža osećajnu, ekonomsku i političku kartografiju naseljeih prostora. Neki od ljudi svakako su članovi i njene porodice, a neki drugi su – ona sama.

Bonus: dve biografske knjige iza kojih ne stoje autorke, ali čiji sadržaji su posvećeni jednoj od najradikalnijih plesnih autorki u istoriji i jednoj od najvećih pesničkih autorki 20 veka.


Dobitnica Nobelove nagrade i verovatno jedna od najvećih evropskih književnica u istoriji postaje kroz ovu biografiju vidljiva i osetna i kroz svoje neknjiževne odluke, te sitne svakodnevne postupke, prepiske, dileme. Život Vislave Šimborske bio je nerutinski (nikako običan), kao što to nije ni njena poezija, a Mihal Rušinek u ovom izdanju ukazuje na ličnost iza introspektivnih, paradoksalnih i autentičnih upitanosti.

Kristijan Eker – Pina Bauš i njen Tancteatar (Arhipelag)

Esejista Kristijan Eker je usled pandemije, u nedostatku odlazaka u pozorište, napisao knjigu o čudesnom umeću Pine Bauš i o njenim predstavama u Tancteatru u Vupertalu. Kako sam kaže, pisati knjigu o ovoj umetnici predstavlja nemoguću misiju, budući da je ona promenila istoriju baleta u svojim predstavama baveći se posvećeno ljudima i kulturama, a ne samo plesom.

*Memoarska fusnota: Ukoliko vam je prethodne godine promaklo izdanje Službenog glasnika Susan Sontag – Kao svest upregnuta u telo: dnevnici i beleške 1964-1980 – nemojte da ga propustite u potpunosti. Ovo je središnji od tri toma dnevnika i beležaka Sontag, a u pitanju je knjiga koja pruža jedinstven uvid u intimni život jednog od najznačajnijih kritičkih umova modernog doba. Ova publikacija je istovremeno privatno, kulturološko i političko promišljanje Susan Sontag, a predočava njeno slojevito kritičko i duhovno putovanje koje tiho diše iza brojnih, sada već kultnih, tekstova i opservacija.