Pred 64. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu prelistali smo sveža izdanja i zadržali se na onima koja potpisuju autorke, a koja su nas privukla svojim pristupom, sadržajem, namerom, jezikom. Pred vama se nalazi dvocifreni broj knjiga, od poetskih do filozofskih, od formalno nepripitomljenih do Nobelovaca; od stripa, preko romana, do psihoanalize. Smatrajte ovu listu svojevrsnim onlajn sajmom na kojem nikome ne morate da gledate preko ramena u naslove.

Disanje u mermer (2006) je debitantski roman litvanske dramske spisateljice i književnice Laure Sintije Černjauskajte. Ova socijalna priča prati emotivnu glavnu junakinju Izabelu koja odlučuje da usvoji problematičnog šestogodišnjeg dečaka iz sirotišta. Napisana autentičnim, prirodnim stilom mlade autorke, knjiga je puna živopisnih detalja, dok istovremeno prati kompleksne teme u kojima će se savremeni čovek lako pronaći: ljubav, samoću, oproštaj i izazove majčinstva. Štrik knjiga najavila je objavljivanje prevoda Disanja u mermer na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu, kao i autorkinu posetu glavnom gradu. Ovaj roman osvojio je nagradu Evropske unije za književnost, a Lauru Sintiju Černjauskajte književni kritičari sve češće nazivaju najvećom nadom savremene evropske književne scene.

Vuci svoje ralo po kostima mrtvih (2009) roman je Olge Tokarčuk, dobitnice Nobelove nagrade za književnost za 2018. godinu. Ona je tek 15. žena, ali druga Poljakinja (uz Vislavu Šimborsku) među 116 laureata ove nagrade. Kroz junakinju knjige Janjinu Dušejko, nekadašnju graditeljka mostova, autorka dolazi do zanimljive spoznaje da su osobe sa darom za pisanje na svojevrstan način opasne. Janjinina opservacija prepoznaje se i kao autoreferencijalna – pažljivim oblikovanjem psihološkog profila svoje protagonistikinje, autorka je dokazala  posedovanje istog tog smisla za detaljno opažanje često pripisivanog književnim stvaraocima. Prevod ovog romana na srpski jezik je prvi put objavljen u ediciji Kulturnog centra Novog Sada 2014. godine, ali je zbog velikog interesovanja ubrzo rasprodat, pa će 64. beogradski Sajam knjiga biti odlična prilika da se domaća publika ponovo upozna sa čuvenom poljskom spisateljicom.

Jedna od počasnih gošća Sajma knjiga u Beogradu biće egipatska književnica mlađe generacija Mansura Izudin, koja će tokom svog boravka održati i predavanje studentima na Filološkom fakultetu i imati promociju na štandu počasnog gosta. Izudin je po profesiji novinarka, a u Kairu živi i radi kao zamenica glavnog urednika u najznačanijem egipatskom književnom listu – Književne vesti. Njen roman Priviđenje iz senke (2017) upravo je u prevodu sa arapskog objavljen u Geopoetici. Kao i u svojim prethodnim romanima, autorka se i u ovom s lakoćom poigrava sa predstavama, likovima i jezikom, dok preispituje našu percepciju stvarnosti, budući da je nemoguće odrediti kome tačno pripada pripovedački glas i ko o kome piše. Radnja počinje i završava se na klupi ispred Kafkinog muzeja u Pragu, gde se upoznaju književnica iz Kaira i književnik iz Sijetla i jedno drugom se ispovedaju o ličnim temama i pitanjima umetničkog stvaralaštva.

O mladoj irskoj spisateljici (Sali Runi) i njenoj novoj, inače drugoj po redu, knjizi Normalni ljudi (2019) čitaoci Milica Magazina imali su priliku da saznaju u oktobarskoj rubrici Lektira. Ona piše naizgled običnu ljubavnu priču – momak-sreće-devojku – ali o njoj govori na sasvim nov način, pitajući se koliko je moguća iskrena komnikacija u komplikovanom, postironijskom svetu. Nakon svog prvog romana Razgovori sa prijateljima (2017) Runi je postala glavna tema u savremenom književnom svetu, pri čemu se njena dela nazivaju budućim klasicima, a njen stil je okrarakterisan kao „zapanjujuće iskren, istovremeno nežan i mudar, duhovit i topao“ (Gardijan).

Dok traje izložba „Čistač“ u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, na Sajmu knjiga zainteresovani čitaoci mogu pronaći i obimnu studiju o našoj istaknutoj umetnici. Reč je o knjizi kustostkinje Svetlane Racanović – Od reza do šava (2019), u kojoj sledi lanac tranformacija umetnosti Marine Abramović: od prvih serija slika sa oblacima, preko performansa sedamdesetih, pa sve do najnovijih projekata. Autorka nepogrešivo detektuje promene u njenom radu. Istovremeno ova studija ocrtava i promene u sistemu umetnosti koje nastaju na početku 21. veka, kao efekat prelaska iz bipolarnog hladnoratovskog, u multipolarni, globalno umreženi svet.

Ana Vučković je novinarka Radio Beograda 2 i kolumnistkinja Siti Magazina (City Magazine). Objavljene su joj četiri knjige: Epoha lipsa juče (2003), Lust ‘n’ Dust (2004), Plišani soliter (2007) i Surfing Serbia (2012); priče su joj objavljene u zbirkamapriča grupe autora Krik! i Kraljica Lir i njena deca (2017), a pesme u 33. broju Rukopisa (2010). Za najnoviji njen roman, Yugoslav (2019) u izdanju Partizanske knjige pisac i urednik Srđan Srdić napisao je u pitanju “najpre elegična poema o zajedničkom vremena koje je junakinja provela sa ocem, s posebnim naglaskom na vremenu provedenom u ubijenoj Jugoslaviji.” Ukoliko sudimo po Aninim dosadašnjim knjigama, ova knjiga biće puna referenci, popularne kulture i nežne lične istorije.

Priručnik za čistačice (2015) je zbirka najboljih ostvarenja legendarne američke književnice Lusije Berlin. Ona kroz žanr autofikcije otvara prostor za čuđenje nad svakodnevnim otkrovenjima, lepotom i patnjom, koji se pojavljuju što u perionicama veša,  što u kućama na osami u zabitima američkog Jugozapada, što u staništima višeg građanskog sloja u Bej Eriji, među operaterima u telefonskim centralama, samohranim majkama, alkoholičarima… Priče u “Priručniku za čistačice” su međusobno povezane pre svega unikatnom osećajnošću osobe koja ih pripoveda i koja ih je sve proživela. Izuzetno snažna kolekcija britnih i odsečnih opservacija. Izdavačka kuća IPC Media stala je iza ovog izdanja još tokom leta, ali za Lusiju Berlin je uvek dobar trenutak.

Leda je razvedena žena srednjih godina posvećena svojim ćerkama, a kada one napuste dom da bi bile sa ocem u Kanadi, ona oseti nalet olakšanja i odlazi na odmor u priobalni grad na jugu Italije. Tamo upoznaje neobičnu porodicu koja u njoj izaziva nelagodu i služi kao okidač za talas uspomena na njenu mladost, teške i nekonvencionalne odluke koje je donela kao majka i posledice tih odluka na njenu porodicu. Novi roman italijanske spisateljice koja piše pod pseudonimom Elena Farante – Mračna kći (2019) dugo je očekivana knjiga, nakon što se proslavila tetralogijom “Napuljske priče”. Srpska publika ju je prvi put upoznala preko romana Moja fenomenalna prijateljica (2012) koja pripada ovom tomu,  a zbog kojeg je proglašena za jednu od najuticajnih pisaca na svetu 2016. godine.

Tanja Stupar Trifunović, pesnikinja i pripovedačica, objavila je nedavno svoj roman-prvenac – Otkako sam kupila labuda (2019). Tanja Stupar Trifunović vodi jaku i uskomešanu priču o zabranjenoj ljubavi. Pri tome, pažljivo su motivisani postupci junakinja, njihova rastrzanost u košmaru savremenih svakodnevnih okolnosti, njihova razapetost između strasti i nužnosti, između ljubavi i tabua, između zadatih okolnosti i prekoračenja. Junakinje romana upućene su intenzivno jedna na drugu u razmeni strasti i napetosti, ljubavi i mržnje, svađe i sklada, unutrašnjih potreba i izgovorenih i neizgovorenih strahova. U izvrsnim dijalozima junakinja u romanu zgušnjava se, ubrzava i izoštrava atmosfera jednog nerazrešenog, pa utoliko i uzbudljivijeg odnosa. Roman koji je dobro komponovan i potresan, napisan izbrušenim, iskusnim jezikom.

Izdavačka kuća Treći Trg predstavila je ove godine zbirku pripovedaka Ugrožene vrste autorke Luize Papaloizu sa Kipra. Ova zbirka koja spretnom naracijom prodire u ljudsku psihu je njen književni debi, a sastoji se od šest povezanih priča u kojim se prikazuju složenosti i labilnosti porodičnog sistema. Sa neboderima, podzemljem i zavejanim predgrađima Njujorka u pozadini, ali istovremeno postavljajući Kipar i Grčku kao lebdeće geografske koordinate, autorka stvara krhku mrežu međuljudskih odnosa.Za Ugrožene vrste Luiza Papaloizu je dobila Državnu nagradu za najbolje prvo objavljeno književno delo 2012. godine.

Jadranka Milenković, spisateljica koja živi  i radi u Nišu, pobednica je Arete konkursa za 2019. godinu sa svojim romanom Soba 427 koji će promovisati na 64. Sajmu knjiga. U pitanju je neka vrsta bolničkog dnevnika, u kojem naratorka istovremeno deli svoje teško iskustvo bolesti, ali i oslikava stanje u bolnici, te je ovo posredno slika čitavog društva; u tekstu se mešaju bolnička rutina, priče drugih bolesnika, uspomene glavne junakinje i njena najličnija promišljanja prošarana čitalačkim iskustvom.

Kroz perspektivu različitih likova i vremenski raspon od preko četrdeset godina saznajemo o bolu, besu i međusobnom nerazumevanju porodice Tal, čiji odnos prema pripremanju hrane i obedovanju otkriva mnogo o njihovim karakterima i životnoj filozofiji. Sama autorka ovog nagrađivanog romana, američka spisateljica En Tajler, priznala je kako joj je Večera u restoranu Nostalgija (1982) omiljeni roman koji je napisala, mnogi kritičari i čitaoci izdvajaju ga kao njen najbolji, a 1983. ušao je i u najuži izbor za Pulicerovu i Pen/Fokner nagradu. Ove godine izdavačka kuća Dereta objavila je prevod na srpski jezik.

Iva Nenić autorka je veoma zanimljive studije Guslarke i sviračice na tradicionalnim instrumentima (2019) koja dolazi iz izdavačke kuće Clio.  Adriana  Zaharijević u svojoj recenziji je napisala je da “Nenić spaja svoja dosadašnja interesovanja i istraživanja, koja se kreću kroz ukrštanja etnomuzikologije, savremenih teorija ideologije, performativnosti, roda, identiteta i razlike, uvek propuštanih kroz sočiva studija kulture. Autorka u svom naučnom radu pokreće raspravu odnosa identitetske politike i muzike. Posvećenost temi žena, žena koje su u istoriji i danas preuzimale identitete koji se u stereotipnim prikazima ne smatraju ženskim, i posebno to propuštajući kroz muziku, kao izvođačku praksu i kao određeni umetničko-životni etos, autorka je načinila značajan proboj, ne samo u relativno maloj i na našim prostorima nedovoljno razvijenoj oblasti studija roda, već i u šire postavljenom teorijskom i istorijskom razmatranju položaja žena u Srbiji i na Balkanu.” Ukoliko vam se čita važna i uzbudljiva teorija, ovo je knjiga za vas.

Milica Vučković, akademska slikarka objavila je za LOM svoj roman, Boldvin, na kojem je kao urednik radio Srđan Valjarević. U pitanju je autorkina druga knjiga, ali prvi roman, nakon zbirke kratkih priča „Roj“(Apostrof, 2014), dok je 2017. godine dobila prvu nagradu na Biber konkursu za priču „Jedu ljudi i bez nogu“. U tok i atmosferu ovog svežeg jezika možda će vas najbolje uvesti upravo autorkine reči: “Svakako, posle nekog vremena ne znam čega se zbilja sećam a šta sam iskonstruisala, izmislila i dodala, tako da gotovo ni sama nemam uvid u sopstveni život, u sopstvenu istoriju, čak i da sam zapisivala sumnjala bih u sopstveni rukopis, kao što sumnjam i u svaki drugi rukopis…”

Na Sajmu će ove godine zainteresovani posetioci imati priliku da vide i jednu neobičnu knjigu za decu u izdavaštvu Fabrike knjiga – Slavicina slova. Knjigu su pripremile Slavica Miletić, novinarka i književna prevoditeljka i Jana Ošorlić, koja predaje oblikovanje slova na Fakultetu primnjenih umetnosti u Beogradu. Dve autorke napravile su eksperiment o kome ovako svedoče: “Ove male… šta god bile… nastale su u hodu. Šeta čovek psa na Kalemegdanu, pa ako nije ni napeto ni zanimljivo, već mirno i dosadnjikavo, vrti nešto po glavi (…) A to mora biti nešto lako (da bi se delom pažnje skeniralo tlo i registrovale stvari u koje ne bi valjalo ugaziti i otpaci hrane koji bi mogli naškoditi čak i otpornom psećem želucu) i lako pamtljivo (da bi se po povratku kući moglo zapisati). Ponešto se izgubilo, ponešto se kasnije dodalo ili izbacilo ali, sve u svemu, ove štagodbile su peripatetičke. Osim naslova, koji je urednikov.”

Fabrika knjiga objavila je i jednu knjigu koja kritički razmatra aktuelnu političku situaciju u Evropi: zbirku priča praćenu stripom pod nazivom Niti života. Priče iz izbegličke krize (2019). Ovaj strip/priča prikazuje francuski lučki grad u kojem je podignut grad unutar grada. Taj novi grad, poznat kao Džungla, dom je za hiljade izbeglica koje se nadaju da će se domoći Britanije. U to kartonsko naselje gusto podignutih čatrlja, kontejnera i šatora, puno pacova i smeća, a bez toaleta i bez sigurnosti, autorka Kejt Evans, inače i aktivistkinja, pošla je sa svojim blokom za crtanje i voljom da razume i pomogne. Jedan njen strip Crvena Roza preveden je već na srpski i objavljen 2017. godine, a sadrži biografiju u slikama Roze Luksemburg.

Roman Senke Marić pojavio se nedugo nakon nagrade Meša Selimović u izdanju Kontrast izdavaštva, i odmah postao jedno od njihovih najprodavanijih izdanja. Kintsugi tijela takođe se našao u septembarskoj rubrici Lektira Milica magazina, pre svega zato što je ova autorka svojim neobičnim stilom i suočavanjem sa temom smrti uspela da prodre u neke od najintimnijih književnih pukotina. Faruh Šehić napisao je da je stil Senke Marić poetičan i minimalističan, a pripovedanje se ostvaruje realističkim prosedeom romana pisanog telom. Šehić dalje navodi: “Junakinja romana vodi privatni rat protiv bolesti, ali ovo nije knjiga samo o bolesti, nego je ovdje riječ o borbi za dostojanstvo, čulnost i eros. Nije dovoljno reći da je ovo zaista borben tekst, njegov užitak se krije i u poetskim opservacijama u kojima je potez hirurga ples kista po slikarskom platnu. Međutim, dovoljno je reći da je Kintsugi tijela hrabra knjiga pisana vlastitim iskustvom koje nam nudi toliko potrebnu nadu u pobjedu života nad smrću.”

Nemačka vizuelna umetnice i esejistkinja Hito Štejerl, jedna je od najcitiranijih savremenih teoritičarki umetnosti. Izdavaštvo Fakulteta za medije i komunikacije objavio je prevod njene najnovije knjige Duty Free Art: Umetnost u doba planetarnog građanskog rata (2019). Kroz svoju hibridnu umetničko-teorijsku praksu, autorka se kroz eseje bavi protokom digitalnih slika u postinterenetsko doba. Analizirajući informacije, lažne vesti, Vikiliks fajlove i digitalne šumove, Šterejl traži odgovor na pitanje: Da li je moguće povratiti autonomnost umetnosti i osloboditi je stega kapitalističke mašine?

I za kraj – poezija. Za Sajam knjiga pojaviće se, u izdanju Biblioteke “Vladislav Petković Dis” iz Čačka, prva zbirka poezije Milice Špadijer, Šar-planina nagrađena Mladim Disom nešto ranije ove godine. U pitanju je “zbirka dva prostora i dva sveta izdvojenih iz jedne prošlosti Milice Špadijer. Knjiga bez ciklusa, ali implicitno podeljena i vešto komponovana. Skup pesama čiji je redosled do poslednjih dana pred štampu bio promišljan i preturan. Jedna od onih knjiga kojoj se tek na kraju daje ime, ali koja se smišlja od detinjstva. Knjiga koja deli mišljenja, knjiga-pobednica konkursa, knjiga koja ljuti i raduje, knjiga najavljivana, iščekivana, knjiga žuđena, ali neizvesna sve do poslednjeg slova i tačke” – iz pogovora Uroša Ristanovića. Neke Miličine stihove možete naći u časopisu Libartes.

Zbirka pesama Hajdelberg (2019) Silvane Marjanović pojaviće se kao njena prva knjiga u izdanju Malog vrta, u njihovoj priuštivoj i veoma pažljivo promišljenoj pesničkoj ediciji. Silvana Marijanović rođena je u Mostaru, živela je u Kopenhagenu, Amsterdamu i Madridu, a trenutno živi i radi kao sekretarica u arhitektonskom birou u Hajdelbergu. Započela je studije kulturologije i istorije u Haleu, objavljivala je kratke priče na nemačkom jeziku u časopisima Matriks i Antologiji Evropa (Andiamo Verlag, 2007); poeziju na srpskohrvatskom jeziku piše tek odnedavno. Urednik Aleksandar Šurbatović napisao je da je Hajdelberg “jedna od najboljih zbirki poezije koja je objavljena na ovim prostorima poslednjih godina. Ne postoji mnogo drugih koje bih mogao da samerim sa ovom i zato zauzima jedno od posebnih mesta u mom uredničkom portfoliju.”

Ukoliko vas imalo zanima poezija, verovatno ste već videli da je iz štampe izašla nova zbirka Ognjenke Lakićević, Vodič kroz požare (LOM), koja je promociju imala pre nekoliko dana u Beogradu. U pitanju je njena peta zbirka pesama, nakon Ispod stepeništa (2002, Mali Nemo), Ulubljenja (internet izdanje), Troje (2016, Samizdat, grupa autora), Ljubavna pisma Guglu (Književna radionica Rašić, 2017). Čini se da su ovaj put stihovi još ranjiviji i nežniji.

Još jedna pesnikinja koju preporučujemo na svežem papiru je Marija Dragnić, sa zbirkom Konfabulacije (2019) u izdanju mlade izdavačke kuće PPM Enklava, koja pod uredničkom palicom Zvonka Karanovića planira da se posveti svežim i oštrim pesničkim glasovima. Marija Dragnić, poreklom iz Crne Gore, prošle je godine osvojila prvo mesto na “Ratkovićevim večerima poezije” upravo sa ovim naslovom. U zbirci nabijenoj imaginativnom energijom, kroz tri tematske celine koje se prepliću kao pletenica, autorka nam dostavlja zapise o jednoj novoj španiji [sic], pesnicima-gorilama i izmišljenim sećanjima — šifriran izveštaj iz začudnih predela mašte, možda iz neke poetske budućnosti. Ovo nije njena prva zbirka, a stihovi su udarni kao da je barem treća po redu; u Poljima možete pročitati neke od njih.